Prežale te unaprijed. Iza sebe nemaš ništa što bi ih ubijedilo da si dostojan ovoga, ispred sebe imaš rasulo koje ne može niko dovesti u red. Tvoj izraz lica pokazuje da ti je svejedno šta će sjutra biti. Hladan si. Ili samo vjeruješ u sebe kad niko drugi neće?

Početak ne obećava. Nastavak agonije, porađanje na svim frontovima. Šta će nam evropsko takmičenje kada smo pred ivicom ambisa? Izvučene su grupe. Nije moglo gore; dva tima koja dolaze iz dvije od pet najkvalitetnijih liga u Evropi, uz njih stiže najteži "poklon" iz najlošijeg šešira. "Mi ćemo se boriti za proleće u Evropi"... Odzvanja u ušima rečenica, činilo mi se u tom momentu, puna sarkazma. Budimo realni, tog avgusta je i Novi Pazar zaličio na Čelzi, šta onda da radimo protiv Nice i Kelna. Premijera u Uherskim Hradištima, mjesto koje većina nas ne umije normalno ni da izgovori. Grad koji ima manje stanovnika nego naš stadion mjesta na tribinama je bio domaćin dvadesetominutne tragedije, koja je propraćena sa dva pogotka u našoj mreži i pomračenjem uma Kristijana Belića. Sam Bog zna kako to prvo poluvrijeme protiv Slovackog nije završeno potpunim brodolomom. U pauzi između dva poluvremena, malo sarkastično, rekao sam kumu da ćemo do 60. minuta izjednačiti. I to drugo poluvrijeme, osim preokreta nakon trećine odigranog vremena, rodilo je Partizan koji ni pred kim nema rezervu, strah. Partizan koji ima petlju da igra protiv timova koji vrijede 2 i 200 miliona istim tempom i sa istom dozom respekta. Partizan koji iz pozicije unaprijed otpisanog dolazi do toga da ga niko ne želi na suprotnoj strani. I u narednim utakmicama su momci Otpisanog napravili čuda. Doveli Nicu koja je u prelazni rok uložila 200 miliona evropskih novčanica u položaj da bude zadovoljna što je odnijela bod iz Beograda, stručni štab Kelna da skine kapu kolegama sa suprotne strane, jer su bili taktički u podređenom položaju 180 minuta i za to vrijeme omogućili da se "skine mrak" poslije 28 godina i zabilježi pobjeda u Humskoj nad timom iz Lige petice. Na Azurnoj obali je uzet zaslužen odmor, jer u tako lijepom primorskom gradu kao što je Nica ne boravite svaki dan. Zaslužio je domaćin pobjedu, a i valjalo je ostaviti malo neizvjesnosti za posljednje kolo, jer Partizan ne bi bio Partizan kad nam ne bi ostavio koji Bromazepam više u džepovima.
U veličanstvenoj atmosferi, pred 18.000 mališana, momci će zatvoriti krug, činilo nam se na početku tragične priče. Jedna od najljepših bajki u Partizanovoj istoriji može da se završi osvajanjem prvog mjesta u grupi, direktnim plasmanom u 1/8 finala Lige konferencije i rekordnim brojem bodova osvojenim u grupnoj fazi bilo kog evropskog kupa. Slovacko može da režira i horor, ostavi Partizan bez ičega od gore navedenog, ali Gospodin otpisani ne prepušta ništa slučaju. Znamo da ih je smirio i da će odraditi nekoliko zadataka u datom trenutku, uživaće na terenu.

Na kraju mora doći odgovor na pitanje sa početka. Hladan jesi, Gordane, ali zato što vjeruješ u sebe. A to je jedino i važno, jer ako nisi svjestan šta sve možes, džabe i goriš kad samopouzdanje ne postoji.