BEAST MODE ON

Nada je najopasnija stvar po čovjeka i njegovo psiho - fizičko stanje. Iz nade se rađaju očekivanja i razočarenja, laži, slatke a i one surove, kasnije sumnja u sebe i sopstvene mogućnosti, svaljivanje krivice na drugog, svađe... 

Za nas koji navijamo za Partizan u prethodnoj sezoni, ta divna žena nada je u nama probudila sve od navedenog. Nakon sjajnog prvog dijela sezone na koji je stavljena jagodica na šlagu u vidu proljeća u Evropi, ponadali smo se da možemo do titule poslije 5 sušnih godina, poslije poraza u derbiju posumnjali smo u sopstvene mogućnosti, na kraju smo svu krivicu morali da svalimo, onako ljuti i razočarani, na druge faktore jer nismo imali logično objašnjenje zašto se sve to dogodilo i zašto tim sa 98 osvojenih bodova ne može da bude šampion. 
Koliko god voljeli ovaj naš manje srećni klub moramo da se pogledamo u ogledalo i priznamo da je roster koji smo imali prilično tanak (da izaberem najblaži mogući izraz) za trku na tri fronta. Nagomilani zadnji vezni igrači, nedostatak desnih bekova, lijevog beka za rotaciju, krila, plejmejkera, još jednog iskusnog napadača... Svaka čast za borbenost, ali tu je kvaliteta bilo na kašičicu.
Završetkom sezone, logično je bilo da se nešto promijeni, a kako to biva na ovim našim prostorima, to nešto je bio trener. Želja mnogih je bio Saša Ilić, koji je uradio odličan posao u Čukaričkom, ali je čovjek koji je sjeo na uzavrelu stolicu možda i bolje rješenje. Ilija Stolica je jedan od najtalentovanijih trenera mlađe generacije u Srbiji, strateg koji forsira moderan stil fudbala i koji u dosadašnjoj karijeri nije imao sreće da se skrasi negdje i pokaže svo svoje znanje. Da, u Voždovcu je nagovijestio kakav potencijal ima, zmajevi su pod njegovom palicom bili tim koji je najviše dominirao u posjedu lopte, ali u nastavku karijere zbog oštrog jezika i temperamenta nije dugo izdržao na klupi Olimpije, odnosno zbog manjka kvaliteta u timu na klupi mlade reprezentacije Srbije. Partizan mu je šansa karijere, u pravom momentu je došao u klub i na pripremama u Sloveniji već dobijamo obrise nekog novog parnog valjka, modernijeg, bržeg. Čistka koju je napravio je bila neophodna, otišli su oni koji su bili ispod prosjeka tokom čitave sezone. Navijač Partizana će oprostiti svaku grešku i loš potez, ali kada neko ne da 100% mogućnosti jednostavno ne zaslužuje da igra u ovom klubu i to se ne može tolerisati. Zlatan Šehović je bio logičan izbor kada su pojačanja u pitanju. Momak koji je u Izraelu sazrio i postao najbolji lijevi bek lige je bio i moja lična želja, a u novi sistem bi trebao da se uklopi kao kockica u mozaik. Aleksandar Filipović i Patrik Andrade su iznenađenje za sve. Desni bek koji je došao iz BATE - a je godinama unazad najbolji defanzivac u Bjelorusiji, radio je sa trenerom Stolicom u Voždovcu i Partizan je konačno dobio klasnog igrača po desnoj strani. U transfer Patrika je prste vrlo vjerovatno umiješao Rikardo Gomeš, njegov reprezentativni kolega. Andrade je po nekim sajtovima svrstan u idealni tim Lige konferencije, a na prvom meču protiv Trnave je pokazao šta možemo da očekujemo od njega. Sjajno kretanje, agresivnost, dobar pregled igre, ubacivanje između linija, sjajna lijeva noga... Sve ono što Jojić nije uradio za 2 sezone, momak sa Zelenortskih ostrva je uradio za prvih 60 minuta u dresu Partizana. Timu fali krilo, ofanzivni vezni, napadač i štoper, pa u narednim danima treba očekivati rješenja na tim pozicijama. Ngoj bi bio idealno rješenje na boku, koliko je to realno, saznaćemo vrlo brzo. Natko je klasa za sebe, ali krštenica ne ide u njegovu korist, pa bi dobro bilo angažovati alternativu; da li u vidu stranca ili domaćeg igrača, vidjećemo. Najbolje bi bilo prepustiti Izraelcu da izabere kome će da bude mentor. Pored štopera stoji znak uzvičnika, u što kraćem roku treba dovesti jednog, ako ne i dva, ukoliko ne želimo da nam se dešava što i na utakmicama protiv Kluža i Spartaka, da meč igramo sa zadnjim veznim i lijevim bekom na pozicijama štopera. Rikardo Gomeš jeste mašina, ali mu se ponekad desi da bude čovjek (vidjeli smo to pred kraj prošle godine). Zamjena mu je neophodna, napadač drugačijeg profila treba Partizanu (čitaj karakteristika Stevana Jovetića), jer je Marko Milovanović njegova kopija, a i na izlaznim je vratima kluba. Dva najveća pojačanja su ipak ostanak Uroševića i oporavak Fejse. Prvi zato što je najbolji lijevi bek u Srbiji, a drugi zato što je majstor i u 4. deceniji života i takve alternative se ne mogu naći na tržištu. Saša Zdjelar je godinama unazad duša tima, ekipa je 30% slabija kada ne igra, a pošto se nalazi na izlaznim vratima, jer sjajne igre zaslužuju nagradu u vidu transfera u jaču ligu, oporavak Ljubomira Fejse je došao u pravo vrijeme. Ako bi kojim slučajem novopečeni kapiten ostao, trio Zdjelar - Fejsa - Natko bi bilo i više nego pristojan, pa i za evropske standarde.
Mogli smo da vidimo kakav ćemo Partizan gledati u mandatu Stolice na prva dva pripremna meča. Odbrana koja stoji na 40 metara od gola, visok presing i što ranije oduzimanje lopte, ogroman posjed, brojna ukrštanja, bekovi koji djeluju kao krila... Nešto što nismo mogli do sada da gledamo, nešto što je lijepo za oko i čemu Partizan mora da teži. 

Kako će ovo na kraju da se završi, ne može niko znati. Sada nemamo nikakvih očekivanja, da se ne bismo razočarali. Neka nas iznenade, pozitivno, za promjenu. Momci, imate svu podršku.

KOMENTARIŠI

Trenutno nema komentara za ovu vest.

SLIČNE VESTI