Dobar dan ili dobro veče prijatelji sporta, kladionice, poroka, lakih droga, normalno alkohola, espresa u maloj šolji, male serije, crnog čvora, knjiga, kugli, laki sixa, grčkog kina, prelaza, lomova, što bi rekli žargonski. Pozdrav i vama koji ne volite ovo, a ipak ćete čitati. Jedan od fenomena kladionice, pogotovo gde je veliki protok ljudi kao što je slučaj u lokalu o kom pišem, koji nikako ne shvatam, iako dugo radim ovaj posao: Ljudi koji dolaze isti ti ljudi idu i u banke, u pošte i na druga slična mesta idu. Tamo čekaju red, ćute, sačekaju svoj red, ali ovde - ma jok, to gura ruku, to priča, pita, upada: „a jel može ovo a ajde ovo a jel može brže.“
Kao npr. pet ljudi u redu i obično poslednji čovek u redu se nađe da - izvinjavam se na izrazu - ali prisere i nešto dobaci:
„Sine jel može malo brže?“
Ja: „Ne, možda može sporije.“
Posle toga obično ili zaćute ili budu još bezobrazniji kao „molim, kako ti meni tako?“ hahahahahahahaha
Dobro, veliki broj ljudi koji dolaze su stoka i nekulturna bezobzirna gamad, jebiga, ali što bi rekao goran vesić, pišem malim slovom jer govna se pišu malim slovom, i to je tako, da stoka su. Ima tu dosta i finih ljudi i kulturnih da se čovek prosto šokira i prijatno iznenadi. Takvo je vreme da se iznenadimo ako je neko kulturan i zna reći hvala, izvini, hvala vama, prijatno, doviđenja.
Jedan razgovor otkad su stupile na snagu kovid propusnice:
- Kasandra može pivo?
- Za tebe nažalost ne, nemaš propusnicu.
- Daj bre Kasandra, nemoj da me zajebavaš, donesi pivo, izboriću se ja s njima ako dođu.
- Ništa bez peopusnice, ja se izvinjavam ali ne mogu.
- Dobro, neću te vise ubeđivati, samo obećaj ako me privedu da ćeš mi poslati makar jedan paket u ćelijsku jedinicu.
Jedan jako uljudni razgovor koleginice i dragog i stalnog igrača.
A bilo je tu prvih par dana svakakvih reči i rečenica:
-što si drkadžija
-Na šta ovo liči
-Ovo ko nemci 1941
-Pa ne možeš tako
Jedna od zanimljivijih situacija sledi: Ulaze dva klinca, pitam ih za kovid sertifikat kad kažu oni:” Pa mi nismo ni punoletni.”hahahahahahahahaha
Izvinjavam se na ružnim rečima, ali bilo je i “jebo li te onaj ko te doveo”. Da, reče to čovek i izađe.
-Zvaću menadžera, ma nemoj da si indijanac i tako...
A da, da završimo s ovim za ovaj put, treba imati čelične živce, jebiga. Vremenom se očeliče. Vremenom i počneš mrzeti ljude dosta solidno, ali moraš to kontrolisati jebigica.
Hvala za pažnju, doviđenja, prijatno, sve najbolje želi Lošmi a i ceo Reflektor.
KOMENTARIŠI
Trenutno nema komentara za ovu vest.