Kako protiv sebe?

Kažu da je borba sa samim sobom najteža za svakog čovjeka i da je pobjednik onaj koji uspije da se izbori sa sopstvenim demonima. Partizanova noćna mora se zovu belgijski klubovi (ne oni noćni, naravno). 

Kada đavoli istrče na teren (nadimak reprezentacije Belgije, pa ćemo ga koristiti i u ovom kontekstu), parni valjak neko ugasi na prekidač i moćna mašinerija postane obična jeftina igračka za djecu koja u većini slučajeva bude razbijena. Da, odnijeli smo "pobjedu" nad Anderlehtom na njihovom bunjištu (oba meča 2:2, poslije penala 3:2 za Partizan), kada su najbolji prijatelji Radiši Iliću bila izrovarena bijela tačka i košmarna noć Mbokanija i Lukakua (mada je ovaj drugi postigao prvi gol u Briselu za svoj tim), ali pobjeda poslije jedanaesteraca nije mjerodavna u ovim redovima. Godinu dana kasnije naši momci su izašli na megdan Genku i da nije bilo pomračenja uma Nemanje Tomića u prvom i Aleksandra Miljkovića u drugom meču, današnja priča ne bi bila ispričana. Dobro se sjećamo famoznog penala koji je dosuđen za Genk te večeri u Beogradu, kada je naš desni bek odlučio da zaigra balet i u sred izvođenja piruete mu je lopta nježno dodirnula ruku, a po notama Jelea Fosena odsviran je Pogrebni marš i napadač šampiona Belgije nas je sa bijele tačke poslao u provaliju koju i dan danas zovemo Šamrok. Ne idemo hronološkim redom, skačemo iz godine u godinu, pa ćemo se tako prisjetiti dvostrukog poraza od Klub Briža u Ligi Evrope (1:4, 0:2), Kupu UEFA od Standarda (0:1) i nama najsvježijeg i najtežeg poraza (u svakom smislu te riječi, kada smo se uvjerili u realno stanje) u kvalifikacijama za Ligu Evrope prošle sezone od moćnog tima čije je ime onima sa govornom manom nezgodno izgovoriti - Šarlroa. 

Tradicije su tu da bi se rušile, a idealna prilika za to će biti u četvrtak veče kada na teren stadiona Partizana istrči ekipa Genta u meču 3. kola grupne faze Lige Konferencije. I ovaj meč je za naš klub višestruko značajan. Prvo da bismo prekinuli lošu tradiciju, jer su pred Partizanom padala imena kao što su Seltik, Mančester Junajted, Real Madrid..., pa klub te veličine ne bi smio sebi da dozvoli da klekne još jednom pred timom iz srednje fudbalske klase, iako dolazi iz kraljevske države. Trijumfom nad "poglavicama" (neki ih zovu i „Bafalo“)  napravili bismo veliki korak ka osvajanju prvog mjesta u grupi (preskočili bismo jednu nokaut rundu), što do sada nijedan srpski klub nije uradio, pohitali ka osvajanju rekordnog broja bodova u grupnim fazama (za sada maksimalno 9), a i kapnuo bi neki euro na račun upisana 3 boda. Naravno, ojačali bismo klupski koeficijent i otvorili autoput Srbiji ka dva mjesta u Ligi Šampiona.

‌Za razliku od Briža, Anderlehta i Standarda, Gent ne spada u red najvećih klubova u Belgiji. Ni približno. Tim iz Istočne Flandrije u 121 godini postojanja na svoj konto ima upisanu jednu titulu nacionalnog šampiona (sezona 2014/2015) i tri trofeja u najmasovnijem domaćem takmičenju (posljednji kup su osvojili sezone 2009/2010). U posljednjih desetak godina uhvatili su se u koštac sa najvećim klubovima, mrse im račune i gotovo redovno jesen provedu na evropskim izletima. Grupne faze Lige Evrope su postala praksa (pamti se tu i 1/8 finala prije 4 godine protiv Genka), zakačila se i jedna Lige Šampiona, a Liga Konferencije je, kao i za sve ostale klubove, novo iskustvo. Prošlogodišnji debakl u Ligi Evrope koja je okončana bez osvojenog boda (Zvezda ih savladala u oba susreta) je ove sezone nedopustiva i stavlja veliki teret na pleća ekipe. Za razliku od ovogodišnjeg domaćeg šampionata gdje igraju po principu toplo - hladno, u grupi B novoformiranog UEFA - inog takmičenja fudbaleri Genta se snalaze kao riba u moru. Rutinski su odradili posao protiv timova koji, realno gledano, nemaju kvalitet ni za ovo takmičenje (Flora i Anortozis) i baš kao Partizan u ovaj dvomeč ulaze bez primljenog pogotka i sa maksimalnim učinkom poslije dva odigrana kola. Da li je za očekivati da ove sezone bušna odbrana "poglavica" izdrži napade tima koji prosječno stvara najviše gol šansi na planeti teško je reći, a da ih čeka težak ispit na kojem ni pad nije ništa strašno, u to možete da se kladite. Istina, umio je Gent da ostavi bez daha publiku ove sezone kada je na svom terenu ponizio aktuelnog šampiona, ekipu Briža i sa Gelamko arene ga ispratio sa 6 golova u mreži, ali to je jedan od rijetkih sunčanih dana u moru kišovitih ove takmičarske godine. Unutar kluba ne vlada dobra atmosfera, pandemija korona virusa (kao i svuda na svijetu) je izazvala finansijske probleme, pa je tim iz Flandrije bio primoran da proda najboljeg fubalera, Romana Jaremčuka, Benfici za 17 miliona eura, a da za dobijeni novac ne uspije da dovede adekvatno pojačanje na kritičnoj poziciji. Istina, u klub je na insistiranje trenera Hajna Vanhazeburka stigao srpski internacionalac Darko Lemajić i još uvijek javnosti u Belgiji nije jasno zašto se iskusni stručnjak odlučio na ovakav potez. Vjerovatno u njemu prepoznaje potencijal koji, nadamo se, neće prezentovati protiv Partizana. Srce veznog reda Niklas Dorč je pojačao Bundesligaša Augzburg (nemojte plakati...), pa se spisak opasnosti po Partizan sveo na tri imena - Depoatr, Ođiđa Ofoe, Bezus. Prvopomenuti je iskusni napadač i prva opcija na ovoj poziciji, strijelac tri gola ove sezone. Lična karta mu nije najbolji prijatelj, ali štoperski duo Vujačić - Miletić će morati da budu na oprezu jer je u stanju da surovo kazni i najmanju grešku. Vadis Ođiđa Ofoe je legenda kluba, jedan je od najiskusnijih fudbalera u timu i oko njegove ruke se nalazi kapitenska traka. Izuzetno je inteligentan igrač, komanduje čitavim timom, dobar pregled igre i tačno dodavanje ga krase kroz čitavu karijeru, a nije mu strano ni da riješi utakmicu pogotkom. Ovom fudbaleru stadion Partizana neće biti neistražena teritorija, jer je već 2 puta igrao u Beogradu i oba puta su se njegovi timovi kitili lovorikama(Klub Briž i Olimpijakos), a u dresu Briža je i postigao fenomenalan gol iz slobodnog udarca za pobjedu od 4:1. Između ova dva fudbalera, kao polušpic, djeluje iskusni ukrajinski internacionalac Roman Bezus, koji ove sezone sa kolegom iz napada Depoarom dijeli titulu najboljeg strijelca ekipe, a može se bez ustručavanja reći i da je jedan od najkvalitetnijih igrača u timu belgijskog predstavnika. Štoperi su glavna boljka ekipe, formacija 3-4-1-1 sa igračima koje krasi sve osim brzine djeluje kao dolivanje ulja na vatru, pa iskusni Sinan Bolat od početka sezone često vadi loptu iz svoje mreže.

‌Dječije bolesti Genta će moći da izliječi Aleksandar Stanojević duplom dozom injekcije u liku Markovića i Meniga, a za slučaj da je neophodna i treća, Rikardo Gomeš je spreman da zaliječi sve rane. Pa da konačno pobijedimo sebe, kraljevsku dinastiju, demone, đavole i da stavimo tačku na još jednu neugodnu tradiciju i nastavimo svoj put ka zacrtanim ciljevima – tituli i evropskom proljeću.

KOMENTARIŠI

Ivan

- 21.10.2021 13:53

Pomračenje uma imao je Babović,a ne Tomić koji je postigao taj jednini gol u Belgiji protiv Genka.Babović je dobio crveni karton. Mbokani nije igrao za Anderleht protiv Partizana tada.U napadu su bili Lukaku-M.Suarez. Klub Briž je u Beograd slavio rezultatom 2-4,drugi gol za Partizan dao je Vasington. Nisam siguran da ce štoperski tandem večaras činiti Miletić-Vujačić.Standardni štoper je Saničanin.

SLIČNE VESTI