Iako je broj ljudi koji Željka Pantića i njegove sve bizarnije nastupe na raznim video platformama shvataju ozbiljno minoran i zanemarljiv, frapantno je da uopšte postoje osobe prosječne inteligencije i vođene običnim ljudskim razumom koje bilo koji njegov stav smatraju relevantnim.

O višegodišnjoj prevrtljivosti i licemjerju nekadašnje YouTube nade pisao sam već opširno u dva navrata, argumentujući materijalnim dokazima i činjenicama:

Mreža laži lažnog novinara

Principijelna neprincipijelnost

 Nisam imao namjeru da se više bavim njegovim likom i djelom, ali opskurna kampanja koju dotični vodi protiv JSD Partizan na najprljaviji i najmizerniji način, lišen svih moralnih okova, kao i činjenica da i dalje postoji određeni broj razumnih ljudi koji nisu prepoznali Pantićevu zlu namjeru i proračunato nanošenje štete Partizanu, stvorilo je potrebu da se ipak još jednom kratko osvrnem na bizarne, šizofrene i nadrealne verbalne ispade tog čovjeka. Svjesno izostavljam epitet novinar, jer on to odavno nije. Gaženje svih kodeksa te profesije i osnovnih moralnih načela nepovratno su ga udaljili od bilo čega što ima veze sa novinarskim djelovanjem.

Novinar ne smije prije svega jedno – da laže. Željko Pantić konstantno i svjesno laže. O nekim njegovim bezočnim lažima je već bilo riječi u prethodnim tekstovima, nema potrebe da se ponavljam. Intenzitet i broj laži kojima se ta osoba služi posljednjih mjeseci i sedmica doživjela je, međutim, dodatnu ekspanziju. On laže doslovno o svemu čega se u svojim video monolozima dotakne.

Teza Ž.P.: On je svojim uticajem na tadašnjeg predsjednika FK Partizan, 2015. godina dao 200 hiljada eura KK Partizan, koje je opet po njemu potrošio Duško Vujošević, tadašnji trener košarkaša crno-belih, i to, ni manje ni više, na slike i druge lične potrebe.

Činjenice: Laž od prve do posljednje riječi. On dokazano nije bio nikakav faktor pri toj donaciji fudbalskog košarkaškom klubu, a svaki euro je potrošen na isplatu zaostalih plata igračima KK Partizan. Vujoševiću tada nisu isplaćene ni plate koje je zaradio. Sve ovo je dokazano i lako provjerljivo, npr. analizom finansijskih izvještaja oba kluba iz tog perioda.

Teza Ž.P.: On je prvi koji je komentarisao finansijske izvještaje košarkaških i fudbalskih klubova Partizana i Crvene zvezde, on je jedini koji se usuđuje da to uopšte tematizuje u javnosti.

Činjenice: Laž. Više medija i medijskih radnika su iste te izvještaje komentarisali i analizirali sedmicama prije Pantića, mnogi i neuporedivo profesionalnije, stručnije i tačnije. Bez lažne skromnosti, naš magazin je neposredno po objavi finansijskih izvještaja KK Partizan, KK Crvena zvezda i KK FMP kao prvi objavio detaljnu analizu istih, urađenu od strane osobe eksperta na poljima ekonomije i knjigovodstva, sa detaljnim i temeljnim osvrtom na odnose FMP-a i Zvezde i pojave klasičnog sukoba interesa u tom kontekstu. Pantić ne samo da se samim izvještajima bavio skoro dva mjeseca kasnije, nego navedene fenomene nije ni pomenuo. On se bavio isključivo iznosom ukupnog duga KK Partizan. Što nas automatski vodi ka još jednoj njegovoj laži.

Teza Ž.P.: Uprava KK Partizan koju predvodi Ostoja Mijailović je višestruko uvećala dug kluba u odnosu 2015. kada je Predrag Danilović dao ostavku na funkciju prvog čelnika kluba.

Činjenice: Opet laž, a opet sve odavno i lako provjerljivo. Krajem 2015. godine KK Partizan je imao dugovanja od oko 7,5 miliona eura, a otprilike isti iznos konstatujemo i u finansijskom izvještaju za 2020. godinu. Dug se dakle nije povećao nikako, isti je, iako je u međuvremenu naravno donekle varirao. Pantić je takođe godinu dana zlobno proricao rast duga na 15 do 20 miliona eura kao rezultat svih poznatih posljedica pandemije, a on se u tom najtežem periodu uvećao tek za oko 600 hiljada. Suma sumarum, aktuelna uprava Partizana zaključno sa 31.12.2020 posluje na pozitivnoj nuli, to je matematička činjenica, bez bilo kakvog vrednovanja kvaliteta rada iste te uprave.

Teza Ž.P.: Duško Vujošević je po njemu javno Ostoju Mijailovića proglasio najboljim predsjednikom KK Partizan, boljim i od Vlade Divca i Predraga Danilović, a i svih ostalih.

Činjenice: Vujošević jeste u više navrata javno pohvalio rad aktuelnog rukovodstva kluba kao svoju ličnu procjenu napora da se klub finansijski oporavi i postavi svom renomeu adekvatne sportske ciljeve. Procjena sa kojom svako može biti suglasan ili ne, ali Duško Vujošević nikada nije izjavio da je Mijailović najbolji ili nauspješniji čelnik kluba, a tek ga nije poredio sa bilo kojim prethodnikom. Čista laž, bez ikakvog temelja i pokrića.

Teza Ž.P.: KK Partizan mu je ukrao IPTV platformu TV Partizan, zloupotrijebivši pritom bolest i smrt njegovog pokojnog djeteta.

Činjenice: Neistina, a neistina je laž. TV Partizan je bio u vlasništvu privatne kompanije čiji je on bio suradnik kao urednik programa, a ta kompanija je imala ugovor o saradnji sa FK Partizan. Kada je ugovor istekao, uprava FK Partizan nije izrazila želju da se saradnja nastavi, da bi usljed toga ta privatna kompanija potražila partnere u KK Partizan, koji je na kraju otkupio TV platformu. Normalni poslovni potezi, a sve ovo je dokazano i uvijek provjerljivo. Kako god neko ocjenjivao ovaj slučaj, jedno je neupitno: Niko nikome ništa nije ukrao, najmanje samom Pantiću koji nije bio vlasnik TVP već samo eksterni saradnik tadašnjeg vlasnika.

Teza Ž.P.: YouTube se udružio sa srpskim državnim vrhom sa ciljem da uništi njega i njegov tamošnji kanal, da ga medijski utiša. Kanal mu je, kako on kaže, bez povoda ugašen.

Činjenice: Nemam podataka o tome da li i u kojoj mjeri treća najveća svjetska tehnološka korporacija sarađuje sa vlastima malih država na marginama Evrope, kujući paklene planove kako da ugase kanale sa 20ak hiljada pretplatnika, tako da nisam u stanju da procijenim istinitost ove tvrdnje. Koliko je ona pak vjerovatna, a koliko apsurdna – pa, „procenite sami“. Apsolutna laž je, međutim, mantra o neosnovanom gašenju kanala na YouTube-u. Vlasnik ekskluzivnih TV prava na prenose utakmica Linglong lige je TV Arena Sport. Kao što su i u drugim sportovima i svim zemljama svijeta TV prava nekoj TV kući na određeni period i za novac stavljena na raspolaganja. Vlasnik prava odlučuje da li će nekom mediju i pod kojim uslovima da ustupi prava na prenose ili dijelove prenosa sportskih nadmetanja. Željko Pantić je godinama koristio snimke Arene Sport u svojim emisijama i analizama utakmica. To što je Arena sve to godinama tolerisala ili nije uočavala, to što neki video kanali navijača Crvene zvezde i dalje bez posljedica koriste Arenine klipove, sve to ne mijenja činjenicu da vlasnik TV prava u svako doba ima pravo da reaguje na ilegalno korištenje snimaka koji su dio ekskluzivnih prava koje je taj vlasnik platio i koja su regulisana ugovorom. Nije nemoguće da Pantiću preko noći više nije tolerisano što se i dalje toleriše drugim, sličnim kanalima, zbog kritika upućenih TV Arena Sport. Moguće je i da tu ima itekako politike i navijačke ostrašćenosti. Fakat je ipak da to nije relevatno. Vlasnik TV prava je platformi YouTube prijavio veći broj snimaka na Pantićevom kanalu čiji je on ekskluzivni nosilac, a YT je Pantiću taksativno nabrojao koji su snimci u pitanju i u kojem roku moraju biti uklonjeni. Isto bi se desilo ne samo njemu nego svakom ko objavi slične snimke sa utakmica Lige šampiona, nacionalnih prvenstava ili kupova širom Evrope i svijeta. On nije ispoštovao rokove, nije uklonio sve upitne klipove, stvarajući istovremeno mit o borbi Davida i Golijata i sebi kao simbolu slobodne misli, a krajnji ishod je bio jedini moguć i logičan: YouTube mu je ugasio kanal. Arena neke kanale možda nikada neće prijaviti, ali relevatna je samo činjenica da ima pravo na to, kao i činjenica da je Pantić bespravno koristio snimke Arene i da mu je samo zbog toga i nespremnosti da iste ukloni kanal ugašen.

Ovdje ću stati sa nabrajanjem konkretnih primjera beskrupuloznog laganja Željka Pantića samo u posljednjih nekoliko mjeseci. Ima ih zaista previše za jedan običan autorski tekst, detaljna analiza samo iz ovog perioda bi zahtijevala format knjige.

Činjenica je, a ne moja lična i subjektivna procjena – Željko Pantić permanentno i otvoreno laže. O različitim pojavama, ličnostima, događajima i temama. Svjesno i namjerno laganje je najnemoralniji ljudski čin i najbesčasnija karakterna osobina. Ko konstantno laže, prije svega je loš i zlonamjeran čovjek.

Moralni kompas Željka Pantića je odavno i očigledno nepovratno izgubljen, ali kampanja koju već godinu dana javno vodi protiv trenera FK Partizan, premašuje sve osnovne okvire ljudskosti i probija sve zamislive granice moralnog taloga.

Legitimno je bilo kada je ne samo on, nego primjerice i ja lično, prošle godine skeptično i ne baš blagonaklono doživio i komentarisao povratak Aleksanda Stanojevića na klupu Parnog valjka nakon skoro devet godina. Mnogi su imali procjene i predviđanja o tome kako će Partizan proći sa njim na klupi, a broj negativnih i crnih prognoza nije bio zanemarljiv. Činjenica je da se Partizan prošle sezone u veoma teškom stanju rezultatski stabilizovao, bez obzira na izostanak trofeja. Uostalom, ni u sezoni 2019/20 ih nije bilo pod Savom Miloševićem. Dosadašnji tok aktuelne sezone ne ostavlja nikakav prostor za interpretacije: Partizan je uspješno prošao kroz dug i jako naporan ciklus kvalifikacija za evropsko takmičenje u kojem nastupa, eliminisavši pritom predstavnika četvrte najjače lige u Evropi te trenutno drugoplasiranu ekipu ruske lige, čiji kvalitet je daleko iznad Linglong lige. Ovo zadnje predstavlja ujedno i historijski presedan: Partizan je prvi put u istoriji eliminisao neki ruski tim u evropskom dvomeču. To što Santa Klara i Soči nisu zvučna imena ne mijenja činjenice. Teza da Partizan ne smije da ispadne od nekog ko se zove Santa Klara je nonsens jer se temelji samo na imenu kluba. Da li bi po toj logici Partizan smio da ispadne od nekog velikog istorijskog imena poput HSV, Nottingham Forest, Werdera? Vjerovatno da, ali osnovi logike nam nalažu da je zapravo sve dijametralno navedenom – izgubiti ili ispasti od timova sa vrha tabele mnogo jačih liga nije sramota, ma kako se oni zvali. A, ispasti od drugoligaša zvučnog imena bi bila blamaža – ma kako se oni zvali. Na kraju, Partizan je grupnu fazu Lige konferencija započeo rutinskom pobjedom na gostovanju u zemlji u kojoj nije pobijedio punih 58 godina i Partizan ima realne šanse da se plasira u sljedeću fazu takmičenja i tako prezimi u Evropi. Svi znamo da se to ne dešava baš često.

U domaćem prvenstvu Stanojevićeva ekipa nakon osam odigranih utakmica ne zna za poraz, ima 22 boda i gol razliku od 26:3 i nakon upravo odigranog Večitog derbija je prva na tabeli. Po prvi put u ovoj fazi prvenstva još od davne 2015. godine.

Sve ove činjenice, lišene bilo kakve emocije i lične procjene bilo koga, meni lično su logičan razlog da priznam da je moja prognoza iz prošle godine bila potpuno pogrešna. Niko srećniji zbog toga od mene koji volim taj klub. Ukratko: Neoboriv je fakat da je Partizan na sportskom planu danas u mnogo boljoj situaciji nego u trenutku kada je Stanojević preuzeo ekipu.

Sad dolazimo do fenomena da Željko Pantić danas, uz sve navedene rezultate, glasnije nego ikad tvrdi da je šef struke crno-belih „ubačeni element“, „marioneta Zvezdana Terzića“ i da mu je jedini zadatak da uništi Partizan. Na čemu se temelji ova teza? Ponavljam, klub po prvi put ulazi u kalendarsku jesen sa bodovnom prednosti u odnosu na gradskog rivala i bori se evropsko proljeće. Svaka iole razumna osoba mora da prizna da je Pantićev stav potpuni nonsens, notorna glupost bez promila pokrića. Cinici bi se upitali da li je Stanojević kao uništitelj Partizana toliko nesposoban da ga je doveo u najbolju sportsku poziciju u posljednih šest godina. Ovakvo uništavanja Partizana mogu samo da pozdravim i poželim i ubuduće.

Da uđemo korak dalje u Pantićev teatar apsurda i bizarnosti: Ako smo svi saglasni da Partizan vodi uprava koja je i nesposobna i štetna na svim poljima, što je on naprasno shvatio tek prije tačno 13 mjeseci, ako smo saglasni u ocjeni da klub i dalje obitava u okruženju i atmosferi koji mu nisu blagonakloni, i ako na sve to dodamo tezu da na klupi sjedi osoba koja ima zadatak i svjesno radi na tome da klub uništi i unazadi, postavlja se pitanje odakle svi ovi pozitivni rezultati. Da li je to ekipa na terenu toliko jaka, kvalitetna i dominantna da se sama bori protiv svih, pa i sopstvenog trenera? Da ne ulazimo u nesuvisli sarkazam – naravno da nije. Kadar Partizana je skrpljen na jedvite jade, maksimalno je prosječnog kvaliteta i talenta, a od početka sezone ga prate otežavajuće okolnosti poput povreda, bolesti i sl. Ukratko, i laiku je jasno da Stanojević za sada eksploatiše maksimum iz ekipe i da je, za sada, nadmašio sva očekivanja pred sezonu. To su sve činjenice, nevezano za lične simpatije ili antipatije prema njemu. Zato je Pantićeva agresivna i apsurdna mantra o „uništitelju“ na klupi notorna glupost i silovanje inteligencije svakog razumnog čovjeka.

Istovremeno, njegovi redovni monolozi koje objavljuje više puta sedmično od augusta 2020. do danas sadrže i jednu dodatnu kategoriju kada je Stanojević u pitanju. Trenera crno-belih ta osoba redovno i nedvosmisleno opisuje kao rasistu, ksonofobičnu osobu, ček je i termin fašizam otvoreno stavio u kontekst sa trenerem Partizana. To su u svakom društvu i svakoj državi u Evropi i šire ozbiljne optužbe koje moraju da se neposredno i konkretno dokažu, a u suprotnom postaju kleveta i napad na lični integritet i dostojanstvo čovjeka. A, to je krivično djelo koje bi moralo da se sankcioniše shodno važećim zakonima.

Šta su Pantićevi argumenti u svemu tome? Rasizam objašnjava problemima i stalnim trzavicama u vezi sa Sejdubom Sumom i njegovim statusom u ekipi i klubu. Kako je po tom principu onda moguće da je prvi napadač Stanojevićeve ekipe Ricardo Gomes, kako je on uopste dozvolio da se isti vrati u Partizan? Kako je moguće da je posljednje pojačanje Parnog valjka takođe crnac koji još i igra i daje golove?

Kaakav je to Stanojević rasista kad je početkom 2011. – svjesno ovim riječnikom i bez političke korektnosti – bijelca Clea zamijenio crncem Prince Tagoeom? Kakav je on to rasista kad mu je u prošloj sezoni najbolji i najefikasniji napadač bio Japanac Takuma Asano?

Cinizam je jedino što mi opet pada na pamet: Da li je to čovjek na klupi Partizana i kao rasista potpuno nesposoban i neuspješan? Loš trener, nikakav uništitelj, a još gori rasista. Još će uzeti i titulu i prezimiti u Evropi takav nesposoban i neuspješan u svemu.

A, sada krajnje ozbiljno: Osvoji li Partizan domaću titulu, postoji osnovana briga za njegovo zdravlje i život. Možda sebi tjelesno naudi snimajući komentar svega. Ili će, a to je ipak vjerovatnija opcija, samog Aleksandra Vučića proglasiti partizanovcem koji je titulu vratio u Humsku uprkos uništitelju, nesposobnjakoviću i rasisti na klupi? Ništa nije nemoguće, vjerujte. Isti taj Vučić mu je do prije samo godinu i po bio više nego prihvatljiv, ne samo u političkom smislu nego izričito i u kontekstu odnosa države prema FK Partizan. Baš kao što su mu Vučelić, Vazura i Iliev godinama bili borci za dobrobit kluba, kao što mu je Savo Milošević bio alkoholičar, Marko Nikolić rasista, a Duško Vujošević neprikosnovena sportska i moralna gromada.

Pantićev osnovni obrazac ponašanja je, pročitajte na tu temu prethodne analize o njemu, licemjerje i prevrtljivost. Stavove mijenja naprasno i preko noći bez bilo kakvog objašnjenja, bez argumenata. Uz to ide i fenomen da u slučajevima kada je jasno da bi trebalo da se koriguje i ljudski prizna da je pogriješio u procjeni, on do potpunom besmisla ostaje pri neodbranivim stavovima, prelazeći ne samo sve granice profesionalnih moralnih kodeska, nego i ne prezajući od kleveta, laži i targetiranja na ličnom nivou. Kada ga njegova žrtva, ali i suhe činjenice, u jednom momentu potpuno opovrgnu i demantuju naočigled javnosti, to poprima ozbiljne oblike šizofrenije, psihotičnog i krajnje agresivnog stanja.

Na to ukazuje i njegov odnos prema predsjedniku KK Partizan, Ostoji Mijailoviću. Kao što sam već naveo, dotični za sebe dokazano može da kaže da naslijeđena dugovanja kluba nije uvećao. O sportskim i kadrovskim potezima i greškama se naravno može raspravljati i nesumnjivo ih je bilo, baš kao i nesrećnih javnih nastupa u raznim situacijama. No, i za Mijailovića Pantić godinama tvrdi da je postavljen na funkciju samo sa zadatkom i ciljem da ne samo uništi nego i ugasi Partizan. Logično pitanje je zašto ga za sve ove godine zaboga nije ugasio sa svim dugovima i rezultatskim posrnućima? Šta ili ko ga je spriječio u tome? Vučić? Pa, on ga je postavio ako je vjerovati Pantiću. Biće da je i Ostoja posve nesposoban kao uništitelj, druge nema.

Od senzacionalnog povratka Željka Obradovića u tada potpuno posrnuli Partizan i svega što se od tada do danas desilo, što Pantić izričito pozdravlja i odobrava, mantra o uništitelju na samom čelu kluba ne prestaje, a ujedno postaje tragikomična i poprima oblike šizofrenih cijepanja u verbalnom smislu. Po njemu je Žoc došao uprkos Ostoji, koji i dalje samo uništava i gasi. Sramota u svemu ovome, sramota Željka Pantića je što on bolje od mene zna ko je agitovao da Mijailović onomad preuzme polumrtvi Partizan, ko godinama stoji iza njega i kako, zašto i zbog koga se vratio Obradović. Znam da je o svemu tome odlično informisan i da je svjestan da mu narativ nema smisla, ali bolesna sujeta i nedostatak osnovnih karakternih vrlina mu ne dozvoljavaju da bar jednom bude čovjek i prizna da nije baš uvijek i u svemu bio u pravu. Bilo šta da je u pitanju i bilo kada. Ta osnovna odlika razumne osobe, da priznaš da si nekad i pogriješio u stavu ili procjeni, te zahvalnost na spoznaji da si bio na pogrešnom kolosijeku, kod Pantića generalno ne postoji. Ili je do savršenstva potiskuje i izbjegava. Kako god, rezultat takvog (ne)rezonovanja zaista djeluje zastrašujuće opasno, iracionalno, štetno i toksično. I zabrinjava kada pomislim na eventualnu scenu krajem proljeća 2022. gdje FK i KK Partizan sa uništiteljima na čelu osvaja trofeje. Kakva će biti Pantićeva reakcija? Najbolje za njega i sve ostale bi bilo da se potpuno povuče iz medijskog prostora i tako ipak sačuva bar zrno ličnog dostojanstva.

Zašto pišem sve ovo ako mislim da on ipak, na kraju krajeva, nije relevantan i uticajan faktor u javnosti, ni na jednom polju kojim se bavi? Zato što i dalje ima ljudi koji su dovoljno samosvjesni i inteligentni, a koji i dalje podržavaju ili odobravaju neke njegove stavove i izjave. Posložite se, osvrnite se bar površno na njegove prošle i sadašnje izjave, uporedite, procijenite, postavite sebi neka najbanalnija pitanja kao i ja u ovom tekstu i shvatićete jedno: Željko Pantić je lažov, neuki manipulator, prevrtljivac i svaki njegov komentar na temu politike, društva i sporta su na tim temeljima postali ekstremno vrijeđanje ljudskog razuma i intelgencije. Ne gledajte ga, ignorišite ga. Zbog vas i vašeg mentalnog zdravlja, ali i zbog Partizana. Svako odobravanje u njegovom slučaju nanosi štetu JSDP i njegovim sekcijama, neposredno ili indirektno, na različite načine i na raznim poljima. Ako je i minimalna, to je samo dodatna šteta za Partizan. Kao da je već nema dovoljno i bez njega.

Na kraju moram da konstatujem i da je Željko Pantić kukavica. Lišen je bilo kakve sposobnosti za dijalog, debatu, pristojnu i kulturnu razmjenu argumenata i mišljenja, sučeljavanja sa suprotnim stavovima na bilo koji način. Na argumente i pokušaje dijaloga u maksimalno pristojnom tonu na društvenim mrežama reaguje po automatizmu blokiranjem ili brisanjem komentara. Nerijetko tome prethode uvrede na ličnom nivou. Od početka svoje medijske „karijere“ samo jednom se pojavio u TV studiju sa više od dva učesnika, a i ta dvojica nisu bili suprotnih pogleda, da bi i taj jedan izuzetak obilježio zaprepaštenim odbijanjem predloga autora emisije da se gledaoci uključe putem telefona i daju komentare na iznesene stavove.

Svoju fobiju od debate i dijaloga ultimativno je potvrdio prije tri mjeseca, kada ga je preko našeg magazina Duško Vujošević pozvao na javnu TV debatu kao reakcija na konstantne prozivke i javno iznesene neistine od strane dotičnog. Naša redakcija je svjedok da mu se po tom pitanju obratilo više TV kuća i formata koji ne samo da garantuju medijsku pokrivenost i domet, nego i fer uslove za sve goste i koji dokazano drže do normi pristojnosti i kulture dijaloga. Sve pozive je odbio.

Blokirajte ga i mjutujte na mrežama. Vimeo, YouTube i ine video platforme ne daju opciju blokiranja, ali bar tu je stvar jednostavna – ne gledajte ga, čak ni iz zabave i dokolice. Ne dozvolite ni najmanju štetu, ni sebi ni Partizanu. Neka on i dalje vodi svoje monologe, a ako ga niko ne bude gledao i on prestaje biti štetočina. Neka ga prate na kraju samo rivalski navijači. Šteta bi u tom slučaju bila samo njihova.