Svi znate o kome je reč. Ukoliko kojim slučajem ne znate čiji je ovo nadimak, da napravim sitan uvod. Rođen je 19. maja 1976, igrao je 21 sezonu u najjačoj ligi na svetu i jedan je od najboljih skakača u istoriji lige, jednom je bio MVP i najbolji defanzivac lige. Reč je o Kevinu Garnetu.
Još u osnovnoj školi se zaljubio u igru pod obručima ali samu organizovanu košarku nije igrao do srednje, kada je naprosto eksplodirao. Duge ruke i visina su samo bili prednost u odnosu na vršnjake a on je mukotrpnim radom uspeo da to pretvori u veliku prednost pa i nakon svega toga to da unovči u Nba. Kao neka zanimljivost i koliko je sudbina bitan faktor u celoj priči kod većine profesionalnih košarkaša a bogami i sreća govori sledeća priča. U Moldinu, Južnoj Karolini je krenuo u srednju školu i prilično bio veliki potencijal ali ono što mu je okrenulo život naopačke je zapravo letnji period između dve školske godine. Leto pre završne godine u Moldinu je došlo do tuče između belih i crnih studenata. Bio je jedan od trojice uhapšenih iako nije ni bio direktni vinovnik(mada, obzirom da ga znamo koliko je lud, teško da nije bio ali ajd da poverujemo Wikipediji za ovu informaciju). Kako ne bi bio i dalje jedna od meta a to bi bio svakako, odlučuje da se prebaci u Faragut, u Čikagu kako bi završio srednju školu i potražio uhlebljenje i dalji razvitak na koledžu u budućnosti.
Brojke u srednjoj školi su bukvalno bolesne. Prosek mu je bio 25.2 poena, 17.9 skokova, 6.7 asistencija i 6.5 blokova po utakmici kojih je ukupno bilo 30 a sezonu su završili sa 28 pobeda i samo 2 poraza. Za ovakav učinak je dobio i titulu Mr. Basketball od države Ilinois. Za svojih 4 sezone je ukupan saldo iznosio: 2553 poena, 1809 skokova i monstruoznih 737 blokada.
Obzirom kakve je brojke imao, može samo da se pretpostavi koliko su mu agenti sa koledža leteli oko kuće i virili iz frižidera. Jedan od slučajeva je bio i takav da obzirom da je živeo sa sestrom i bakom pre nego što je promenio adresu po ko zna koji put ipak jedan od agenata uspeo da se "provuče" u kuću i porazgovara sa njim. Nakon što je izvadio kesu sa novcem, njegova baka koja je sedela sa njim je izvadila sačmaru, isterala agenta iz kuće a njemu rekla: "Ako se jednom prodaš za novac, uvek ćeš se prodati za novac."
Došlo je i do ACT-a, testa koji se organizuje na nivou 225 koledža širom Amerike koji podrazumeva testiranje iz opšteg znanja, matematike, čitanja, itd. Njegov skor na samom testu je bio loš pa nije uspeo da ostvari dovoljan skor za "frešmena" na koledžu. Da je kojim slučajem imao pozitivan skor, upisao bi se na Merilend ali na kraju se ispostavilo da je možda i bolje što nije. Erik Flejšer, sin prvog predsednika Asocijacije NBA igrača Lerija Flejšera i agent 18 igrača u NBA je pokrenuo probu gde je KG bukvalno dominirao protiv starijih i mnogo dominantnijih igrača i samim tim nagovestio da će biti jedan od pionira koji će direktno iz srednje škole otići na draft. Tako je i bilo.
Kao petog pika 1995. izabran je od strane Minesote. Prvi igrač koji je draftovan direktno iz srednje škole još od 1975 i samim tim postao igrač koji je "probio led" mnogima koji su kasnije dolazili direktno iz srednje škole (Brajant, Džermejn O Nil, Lebron, Hauard).
Minesota je tih godina bila ekipa koja je služila za popravljanje koš razlike jačima a o plejofu se nije ni diskutovalo. Međutim, njegovim dolaskom i dolaskom novog trenera (Flip Saunders) moglo se naslutiti da će u narednim sezonama ekipa postati konkurentnija. Ne za titulu ali za više domete svakako. Prvu sezonu je završio sa solidnim prosekom za rukija od 10 poena, 6 skokova, 1.8 asistencija i 2 blokade po meču i završio u drugom timu rukija za tu sezonu.
Meč protiv Čikaga u gostima, druga polovina godine, atmosfera se zagreva, ja sam ruki, Džej Ar Rajder igra sjajnu utakmicu. Ima 24 poena, kraj treće četvrtime. Prilazim Rajderu i kažem: "brate, ovaj ti ne može ništa, razvali ga, ko ga jebe, ne može ti bukvalno ništa." MJ stoji na metar od nas, zabacio se na zadnji deo noge, iskolačio oči, i bulji u nas jedno 15 sekundi. Majk me čuje, ja stao i kao brate, ne može da te čuva, ubij ga. Rajder ćuti, zna šta se sprema, prilazi Majku i kaže mu: "Majk, on je ruki, ne zna još ništa, zaboravi." Majk: "OH, YEAH? OH YEAH?" U tom momentu gubili smo 2. Ne mogu da vam opišem ostatak utakmice. Bili smo u minusu 2, sada smo 25 u minusu, tajm aut, duša mi u nosu, i ja koji se izvinjavam Rajderu na klupi. Nikada se ne zajebavajte sa Majkom.
Sledeća sezona je bila prekretnica kako za Minesotu, tako i za njega. Draftovan je Stefon Marberi. Prototip modernog pleja a opet isto toliko bezobrazan kao i sam KG. Sjajno su se uklopili i zajedno sa Gugliotom odveli Minesota Timbervulfse prvi put u plejof u istoriji sa skorom 42-40. Nažalost dalje od prvog kola nisu otišli jer su im protivnici bili Hjuston Roketsi predvođeni Olajdžuvonom, Drekslerom i Barklijem. On je imao respektabilnu sezonu sa 17/8/3 i 2 blokade po meču.
Od 1997. se već nametnuo kao vođa tima, pre svega svojim ponašanjem (da, bio je lud ali samim tim i ogroman autoritet a realno i imao je puno pravo na to) a i igrama. Svemu tome su prethodili dugi pregovori između njega i Minesote oko novog ugovora. Svega sat vremena pre isteka roka, potpisan je ugovor na 126 miliona na 6 godina, za to vreme nešto nezamislivo. Poređenja radi, jedan Alonzo Morning je imao 108 miliona na 7 godina ali eto, KG je uspeo da dobije šta je tražio. A kasnije će se ispostaviti da je zaradio svaki cent.
Minesota je završila sezonu sa skorom 45-37, najboljim u istoriji a u prvom kolu porazom od 3-2 od Sijetla ali su zabeležili prvu pa i drugu pobedu u istoriji franšize u plejofu. Postao je ol star igrač, a dotle je došao prosekom od 18.5 poena, 9.4 skoka, 4.2 asistencije i 1.8 blokova. Vredno je napomenuti da je u dve utakmice te sezone imao po 8 blokada na utakmici. Spustio roletnu što bi rekli u kraju na basketu.
20.8 poena, 10.4 skoka, 4.3 asistencije i 1.8 blokova u proseku su ga stavili u treći tim Nba za tu sezonu.
Lokaut sezona
Ona sezona kada se Peković vratio u Partizan, u slučaju da vam nije poznato. Sezona je u mnogome bila skraćena na 50 utakmica u regularnom delu, ali za Minesotu pa i za Garneta je bila duga. Sezoni je prethodio odlazak Gugliote koji je imao do tada prosek od 20 poena po utakmici i samim tim bio bitan šraf, a kasnije u toku same sezone i Marberi biva trejdovan za Terela Brendona. Long story short, Minesota završava sezonu sa istim brojem pobeda i poraza, po 25 i nekako se dovlače do plejofa gde po ko zna koji put u nizu, gube u prvoj rundi od budućih šampiona, ekipe San Antonija.
Prijateljstvo Marberija i Garneta datira još od 1994. godine kada je bila pick up utakmica. Izabrani su u isti tim i prvi napad je protekao tako što je Marberi namestio alley oop svom budućem saigraču. 3 godine su bili prijatelji, maltene svakodnevno su pričali telefonom a onda ih je sudbina a i draft spojio u isti tim. Neki su ih nazivali modernim Stoktonom i Melounom a prijateljstvo koje su imali je postalo još jače. Međutim, Marberija je nešto nateralo da zatraži transfer te godine i dobio ga je. Danas i dalje imaju visok respekt jedan prema drugome a iako Garnet njega naziva prijateljem, sa druge strane više nije tako.
1999-2000
Wally Szczerbiak biva draftovan i kao otkrovenje pomaže Garnetu a i Brendonu da dođu do rekorda franšize od 50 pobeda i 32 poraza. Garnet nastavlja sa uzlaznom putanjom u brojkama, ostvaruje prosek od 22.9 se poena, 11.8 skokova, 5 asistencija, 1.6 blokada i 1.5 ukradenih lopti po utakmici, završava u prvoj petorci lige i drugi u izboru za MVO. Plejof? Standardno. Prvo kolo i poraz od Portlanda, 3-1. Frustracija je počela.
Ta 2000. je bila prilično loša za Minesotu. Džo Smit je doveden ali ne na legalan način i Timbervulfsi bivaju kažnjeni sa oduzimanjem 3 pika prve runde, vlasnik sa 3.5 miliona dolara a Kevin Mekhejl, generalni menadžer sa godinu dana zabrane obavljanja posla. Iako je bilo turbulentno, Minesota predvođena Garnetom je uspela da se domogne plejofa gde po navici ispadaju ponovo u prvom kolu, ovaj put od San Antonija.
23 poena, 13.4 skoka, 6 asistencija, 1.6 blokada i 1.4 ukradene lopte po sezoni su ga ponovo dovele na drugo mesto u MVP konkurenciji. Imate pravo samo jednom da pogodite kako je Minesota završila u plejofu. Da, sedmi put uzastopno, ali sada od Lejkersa, 4-2. Nešto je moralo da se menja jer ekipa se svodi na njega i one man show, što za nekoga ko je kompetitivan kao što je on nije nikako dobro. Kada kažem kompetitivan mislim lud za uspehom.
M V P
Bilo je to u sezoni 2003-2004. Doveden mu je još luđi od njega Latrel Sprivel, a kao plej možda za nijansu malo manje luđi Sem Kasel. No, to ludilo ih je i dovelo na viši nivo, napokon. No, da krenemo od glavnog lika ove priče: 24.2 poena(najviše u karijeri), 13.9 skokova(najviše u karijeri i prvi skakač lige), 5 asistencija, 2.2 blokade(najviše u karijeri) su ga doveli do titule najkorisnijeg igrača najbolje lige na svetu. Minesota takođe ostvaruje rekord od 58 pobeda u regularnom delu i NAPOKON prolaze prvu rundu pobedivši Denver sa 4-1, potom Sakramento sa 4-3 ali dalje od finala Zapada nisu mogli. Sem Kasel se povredio, rezervni plej je već od ranije bio povređen a Lejkersi su ih pobedili sa 4-2.
Nestrpljivost i frustracija
I onda kada se očekivalo da napokon može da se ode do samog kraja, Sem Kasel biva trejdovan za Marka Jarića, Sprivel odbija produžetak ugovora i Minesota se vraća u agoniju u kojoj je bila pre svega 2 godine. Živci popuštaju kako njemu tako i samom menadžmentu kluba jer koliko god on bio zvezda tima već dugi niz godina, svakako neko ko je toliko srčan ne može da trpi u sebi bol koju oseća. Sezona se završava sa skorom od 44-38 a prvi put posle osam godina ne uspevaju da se plasiraju u plejof. Nešto je moralo da se menja.
Minesota je počela da sluša eventualne ponude za trejd. Čikago, Lejkersi, Golden Stejt, Indijana, svi su slali ponude ali nisu mogli da nadmaše Bostonovu. U doba trejda, Garnet je bio jedini igrač sa najdužim stažom u jednoj ekipi sa čitavih 12 godina provedenih u Minesoti. Bio je Minesota. Odigrao je za njih 927 utakmica. Tadašnji trejd je bio najveći u istoriji po broju igrača. Boston je dao neverovatnih 7 igrača za njega! Ne bih da guglam ali 7 za jedan je i do sada najveći trejd ikada.
ZELENA ERA
Pol Pirs, Rej Alen, Kevin Garnet. Nova Bostonova velika trojka posle Birda, Mekhejla i Periša.
Njegov debi? U njegovom stilu. 22 poena i 20 skokova. Bio je prvi po glasovima u izboru za ol star utakmicu sa 2 miliona i 400 hiljada. Te sezone je došao i do brojke od 20.000 postignutih poena protiv Memfis Grizlisa.
2007-2008, kruna ogromne karijere
Uz već pomenutu veliku trojku iskočio je i Rondo. Plejmejker koji je imao igru u malom prstu a i igrač koji je to potvrdio i prošlo leto u Orlandu u popularnom balonu. Garnet? Prvi igrač Boston Seltiksa koji je dobio nagradu za najboljeg defanzivca u sezoni, jedina individualna nagrada koja je falila zelenima da popune sve kategorije od kada postoje. Iako nije bio poznat po tome kako je skroman a za jezičinu znamo da je imao do poda, izjavio je da je ta nagrada timska. Titula je došla kući i u prave ruke. Ona ekipa je, biću subjektivan jer navijam za Boston, najbolja ekipa koju sam video. Ego da se popuni TD Garden, ali su funkcionisali kao jedno.
To mi je značilo sve, čoveče. Dođeš u NBA sa željom da pobeđuješ, porazi su deo toga, ali to ne znači da to treba i da prihvatiš. Boston mi je dao život, dao mi je dah, dao mi je svrhu. Saigrači su mi dali svrhu, bilo je magično. Grad je želeo nešto veliko ili bar nešto drugačije da se desi u odnosu na ranije, i kada smo mi došli nikada se nije pogledalo unazad. Ljudi su me pratili kući, stajali ispred moje kapije kada sam kod kuće, hteli gorivo da mi sipaju. To je bio neki potpuno drugi nivo. Mnogo puta zažalim što nisam došao ranije.
Desno koleno
U sezoni je startovao u samo 57 utakmica i to svih prvih 57. Koleno je bilo veliki problem. Izvrnuo ga je protiv Jute u februaru. Prosek mu je do tada bio 18 poena, 11 skokova i 2 blokade. Boston bez njega u nastavku sezone nije mogao i izgubio je u polufinalu Istoka od Orlanda. Te sezone je postao najmlađi igrač u istoriji koji je odigrao 1000 utakmica u NBA, sa samo 32 godine.
Poslednji trzaj, 2009-2010
U mnogome je ta sezona podsećala na onu kada je osvojena dugo očekivana titula, bar u plejofu. Regularni deo su odigrali blago rečeno očajno ali u plejofu su digli lestvicu na neki viši nivo a Rašid Valas koji je došao leto pre toga je uneo svežinu. Redom su eliminisani Majami, Klivlend i Orlando a onda je došlo jedno od najboljih finala u istoriji, neki novi "Večiti derbi" Boston Seltiksa i Los Anđeles Lejkersa. Pri vođstvu 3-2 za Lejkerse u seriji i onda on stupa na scenu sa 22 poena, 12 skokova i 3 asistencije. U sedmoj utakmici su ipak LAL pobedili i odneli pehar u Grad Anđela.
Osvrćem se malo na prijateljstvo ali i rivalitet Kobija i njega i vraćam u tu 2008. kada je Boston uzeo titulu:
Zvao sam ga Kobean? Zašto? Pa njegov otac je bio Jellybean. Sreo sam ga jednom prilikom u LA, i znao je kako je to. Jurio sam njega, jurio Šeka, jurio Timija(Tim Dankan), i ovaj momenat je bio samo moj i ničiji više. "Čestitam," rekao je Bean. "Uživaj, neće ovoga biti više. Videćemo se sledeće godine." "Aktivirali smo se sada, nije ovo sranje iz Minesote," rekoh ja. Videćemo.
Pozdravi Vanesu i klince. Volim te, brate. "Volim i ja tebe.", odgovorio je on meni. Nikada nisam ni zamišljao da će on umreti pre mene. I dalje ne mogu da verujem da ga nema i toliko mi se stvari mota po glavi kada pomislim na njega. Mnogo mi nedostaje...
Novi lokaut
Boston po navici iz poslednje sezone kreće sporo u regularnom delu ali dodaju gas pred kraj. Završavaju ponovo kao 4. na Istoku ali dolaze do finala Istoka gde se susreću sa velikom trojkom Majamija. Boston je vodio u seriji 3-2 ali nisu imali snage da se sa tada mlađim i jačim igračima Majamija nose. On je imao prosek od 19.2 poena, 10.3 skokova i 1.4 blokadu po utakmici. U februaru 2013. ostvaruje brojku od 25.000 postignutih poena u pobedi nad Kobijem i Lejkersima.
Poslednji pokušaj
Bruklin i trejdovi za velike zvezde su još tih godina bili aktuelni a Boston se predvođen Denijem Eindžom okreće pikovima kako bi napravili mlad tim. Napravljen je trejd gde se KG, Pirs i Džejson Teri šalju u Netse za pikove prve runde u naredna 3 drafta plus 5 igrača. Brojke? 14.000 skokova, decembar 2013 i postaje tek deseti igrač u istoriji koji je to uspeo. Da bi se videlo koliko je bio veliki, jedini je pored Karim Abdul Džabara i Karla Melouna koji je imao 25.000 poena, 14.000 skokova i 5.000 asistencija u karijeri. Obzirom na godine a i krhka kolena, nije uspeo da odvede Bruklin dalje od druge runde Istoka. Imao je prosek od 6.5 poena i 6.6 skokova po utakmici.
Povratak kući
19.02.2015. Dan koji će navijači Minesote pamtiti kao dan kada se njihov pa i do današnjeg dana a i ko zna do kada najbolji igrač u istoriji vratio. Nije imao snage da igra mnogo ali njegova savetodavna uloga je bila daleko veća. Bio je tu da pomogne mlađima i da ih izvede na pravi put. Samo u 5 utakmica je igrao te godine. Povreda kolena je bila veća od njegove želje. Produžio je ugovor na još dve godine.
Postaje peti igrač u istoriji koji je odigrao najmanje 50.000 minuta na parketu a kasnije u toku sezone postiže i svoj 26.000. poen i postaje 15. igrač ikada po broju postignutih. U decembru prestiže i "Poštara" po broju defanzivnih skokova, ukupno 11.409.
Nakon 21 sezone provedene u NBA, 23. septembra proglašava da ide u penziju. Kolena nisu mogla više da izdrže napor. Dobio je nadimak The Franchise, igravši 14 godina za Minesotu u 2 mandata.
Po čemu ga ja pamtim? Po udaranju glavom o konstrukciju koša pre svake utakmice. Kaže to mu je bila mentalna priprema. A bila je i meni jer kada vidiš da se nasmejao na terenu, znaš da će nekoga ili da zatrpa poenima ili će nekome da odgrize glavu. A možda i oba, baš tim redosledom.
Kao neko ko ceo život pored Partizana volim i Boston Seltikse i kao neko ko se nije rodio na vreme da bi gledao Birda i ekipu kako haraju ligom i tuku se sa Šoutajm Lejkersima, ja njega zaista obožavam. Ni pre a evo ni do sada nisam nekoga sa većim srcem a u isto vreme i ludilom nisam video a da je imao toliko visok košarkaški IQ da bi ispunio dvoranu u Bostonu. Za titulu 2008. mu večno hvala. U želji da će se neki drugi ludak stvoriti na parketu pišem ovaj tekst jer me je njegovo proglašenje člana kuće slavnih navelo na to a opet i brojke govore same za sebe:
Nba šampion 2008.
15x NBA All Star
4x All-NBA prvi tim
1x MVP
1x Defanzivac godine
9x defanzivni tim godine
4x najbolji skakač lige
Olimpijski šampion 2000.
26.071 poena (17.8 po utakmici)
14.662 skoka (10 po utakmici)
5.445 asistencija (3.7 po utakmici)
Dame i gospodo, The Kid, The Franchise, The Big Ticket.
Kevin Garnet.
KOMENTARIŠI
Trenutno nema komentara za ovu vest.