Željko Pantić se u medijskom kosmosu JSD Partizan pojavio prije nekih desetak godina kao relativno neobična pojava. Naime, na vrhuncu rezultatske dominacije FK Partizan na nacionalnoj fudbalskoj sceni Pantić se istakao kao najoštriji kritičar rada tadašnjeg rukovodstva kluba, prije svega predsjednika kluba Dragana Đurića, upozoravajući da će njegovo djelovanje u kratkom roku dovesti do sportskog i finansijskog kraha Partizana. Ispostaviće se relativno brzo da su Pantićeve procjene bile tačne - uz povremene, incidentne sportske uspone, FK Partizan se najkasnije od 2013. godine nalazi u strmoglavom padu na svim poljima.

Sam Pantić je od tada do danas, u različitim ulogama, postao najprominentnija i najupadljivija, vjerovatno i najuticajnija figura u medijskom prostoru u i oko JSD Partizan, prije svega FK Partizan. Njegove uloge su se mijenjale, od dežurnog kritičara rada kluba, preko neformalnog člana uprave i glavnog medijskog radnika FK Partizan, pa sve do skorašnjeg povratka u rolu najglasnijeg kritičara klupskog rukovodstva. Iako su se mnoge njegove procjene i analize iz prošlosti ispostavile kao tačne i ispravne, ovaj tekst nema za cilj da se bavi vrednovanjem njegovih javno iznešenih stavova, budući da se tu radi uglavnom o subjektivnoj percepciji i ličnoj ocjeni i procjeni svakog pojedinca. Ono što je mnogo zanimljivije jeste test dosljednosti i principijelnosti Željka Pantića po pitanju njegovih glavnih, najdominantnijih stavova u vezi sa JSD Partizan i njegovim neposrednim okruženjem. Fokusiraću se pritom na teme kojima se on bavio i bavi u svojoj YouTube emisiji u posljednjih godinu dana.

Čuvanje tradicije ili ideološka revizija istorije?

Jedna od najkontrverznijih tema kojima se Pantić prošle godine bavio u svojoj emisiji, a koju je počeo da forsira i početkom ove godine, bila je njegova ničim izazvana ideja o promjeni grba Partizana, prije svega njegovih centralnih simbola.

"Ako je Juventus uveo novi grb, ako je Real Madrid sedam puta promenio grb... Mi sebe cenimo da smo veći od Mančester junajteda, Reala, Juventusa, da je taj naš brend i šest nekih buktinja neke propale države, baš ono što čini identitet Partizana... Pa kažu, nećemo istorijsku reviziju, pa nećemo ovo i ono. Koja, bre, istorijska revizija, čoveče? Ušao si 20 godina u 21. vek, ostao si sa simbolima sa polovine prošlog veka. I ako bude para od transfera da nađemo istu ovu agenciju koja je Juventusu napravila grb da vidimo kako izgleda predlog neke svetske agencije, koja to radi najveće klubove. Ko hoće da nosi grb na kojem piše JA sa petokrakom, grb sa bukitnjama neka ga nosi, ali ne može neka ekstremna levica, ta jugoslovenska, titoistička, to kad izađe na izbore ne može da dobije 1% glasova, ne može ona da živi jedino kroz Partizan. Ceo narod otišao vrednosno u nekom drugom pravcu, mi jedini glumimo neki bastion marksizma, lenjinizma i komunizma u ovoj zemlji. Nama gore baklje, prže hiljadu godina, zamislite. Mi imamo demografske trendove, ne zna se da li će Srba da bude za 100 godina, ali će baklje na grbu Partizana da prže i gore hiljadu godina. Koje je to ludilo", rekao je između ostalog Pantić u svojoj emisiji 13.07.2020.

Promjena klupskih simbola Partizana još od raspada države u kojoj je klub osnovan i na koju i ime i simboli jasno ukazuju nikada nije bila predmet neke ozbiljne i masovne diskusije. Prosto nikada u posljednjih 30 godina, uprkos svim društvenim i političkim promjenama u tom periodu, nije postojala ni potreba, niti želja od strane samog kluba i njegovih navijača ili šire javnosti da se to na bilo kakav način tematizuje. Ni ono "Jugoslovensko" u nazivu sportskog društva, ni crvena petokraka, ni šest buktinja nikada nisu smetale bilo kome u Partizanovom kosmosu. Čak ni mnogim organizovanim navijačkim grupama koje se još od kraja 80ih godina prošlog vijeka do danas ističu političkim aktivizmom na i van tribine, propagirajući nacionalne, često i krajnje desničarske ideje, navedeni simboli nikada nisu bili trn u oku. Željko Pantić je sedmicama nakon navedene emisije forsirao ovu temu, da bi na Twitteru došlo do direktne i burne polemike između brojnih navijača Partizana i samog Pantića. Reakcije navijača su u ogromnoj većini bile neodobravanje i negodovanje, te argumentovana kritika u pristojnom tonu, bez uvreda i psovki.

Kao jedan od sudionika te diskusije, objektivno mogu da konstatujem da je svaki od Pantićevih stavova pobijen argumentima i činjenicama. Dokumentovano je ukazano na to da Real Madrid nije sedam puta mijenjao grb, nego samo tri puta, a posljednji put davne 1941. godine, kao ni ostali veliki evropski klubovi koje je Pantić navodio kao primjere za svoju tezu. Isključivo Juventus, koji je iz marketinških razloga potpuno promijenio svoj grb i koji je u tom smislu apsolutno jedinstvena i incidentna pojava, može da se navede kao primjer u tom kontekstu, ali mislim da će se svaka objektivna i iskrena osoba složiti sa mojom konstatacijom da je Željkova teza, da bi Partizan uz neki novi, modernizovan grb prodavao više dresova, majica i ostalih navijačkih rekvizita, krajnje neuvjerljiva i tanka. Ne bi bilo kakav novi grb prosječnog navijača Partizana načinio imućnijim i spremnijim da plati 80 eura za dres koji ekipa nosi već tri godine.

Ako bi se klub pak odrekao svojih simbola iz ideoloških razloga, što je Pantićeva osnovna ideja, jer su isti po njemu proizvod prošlosti i propale države koja ne postoji već 30 godina, ne bi li onda bilo logično i krajnje neophodno da se promijeni i samo ime kluba? Na ovo pitanje Pantić je uzvratio apsurdnom izjavom da pojam "partizan" nije nužno simbol komunizma i socijalizma. Jugoslovenski partizani, koji su osnovali klub 1945., sasvim sigurno nisu klub nazvali Partizan sa namjerom da to ime asocira na francuske ili španske gerilske ratnike iz 18. vijeka. Slijedeći Pantićevu argumentaciju, isto tako se može navesti da ni crvena petokraka ne predstavlja nužno simbol komunističke ideologije, budući da je holandska pivara Heineken, korporacija koja je oduvijek klasični predstavnik zapadnog kapitalizma, još od 1864. godine koristi kao svoj centralni simbol. I jedna i druga teza su naravno krajnje apsurdne i besmislene.

Na sve navedene i mnoge druge argumente Pantić nije odgovorio, ponavljajući svoje teze kao mantru i nazivajući one koji poštuju tradiciju kluba, a grb svakako jeste tradicija, "komunjarama", "markistima" ili "staljinistima", iako je među učesnicima te prepiske bilo i ljudi koji se jasno deklarišu kao "nacionalisti" i "desničari". I oni su naglasili da se radi o grbu, kao i klubu, koji je nadrastao i epohu i ideologiju u kojoj je nastao i da je prepoznatljiv širom svijeta. Još jedna mantra, koju je Pantić u tom periodu ponavljao i u u svojim emisijama i na diskusiji na Twitteru, bila je tvrdnja da su svi koji na društvenim mrežama odbijaju bilo kakve promjene klupskih simbola "glasna i agresivna manjina", dok po njemu postoji "tiha većina" koja zagovara i podržava njegove ideje i teze u tom pogledu. Na pitanje na osnovu čega je došao do te tvrdnje, da li se ona temelji na nekom reprezentativnom istraživanju javnog mnjenja, nije bilo nikakvog odgovora. Ne postoji nikakvo istraživanje koje bi ukazalo da li je većina za ili protiv pomjene grba Partizana, pa nam preostaje samo da analiziramo konkretne reakcije na društvenim mrežama, za koje ne želim da tvrdim da su reprezentativne, ali koje su svakako prilično brojne. Ni na Twitteru, ni na Instagramu, mrežama na kojima je Željko Pantić aktivan, nije bilo i nema nijednog komentara odobravanja. Čak ni u komentarima ispod emisija "Dođite na stadion" na YouTube, u kojima je autor ovo pitanje tematizovao, nema nijednog jedinog znaka odobravanja ideje o promjeni grba. Istovremeno znatan broj ljudi, koji na većinu drugih njegovih stavova gledaju blagonaklono, jasno ukazuje na besmisao ove ideje. Dakle, jedina mjerljiva i vidljiva većina je ova koja se na raznim kanalima i na različite načine striktno protivi bilo kakvoj promjeni centralnih klupskih simbola. A, Pantićeva "tiha većina" je samo mit, za čije postojanje nema nijednog jedinog dokaza, nijednog pokazatelja, nijedne indicije.

Evidentno je, dakle, da je ovaj medijski radnik pokrenuo temu o kojoj niko ne diskutuje već pune tri decenije. Zašto? Teško je naći bilo kakav smislen odgovor na ovo pitanje. Utoliko apsurdnije i neshvatljivije postaje sve ovo kada vidite i čujete da je isti ovaj Željko Pantić na istom kanalu prije samo pet godina zastupao dijametralne stavove po istom ovom pitanju.

Video: instagram i youtube

Kako objasniti ovaj potpuni zaokret u stavu u roku od samo pet godina, bez da je u međuvremenu došlo do bilo kakve diskusije o ovoj temi, bez da su se od 2015. do 2020. okolnosti, društvene i političke prilike u Srbiji na bilo koji način promijenile? Tek na ovo pitanje nema suvislih odgovora. Ako možda i ima, onda ih samo Željko Pantić može dati. Samo on zna da li postoji razumno objašnjenje za ovakav preokret u nekim osnovnim načelima, a nama svima bez tog objašnjenja preostaje samo konstatacija da se radi u drastičnom primjeru nedosljednosti.

UPPR: genijalnost ili zlo?

Pantić je već duži niz godina jedan od najglasnijih kritičara rukovodstva KK Partizan, prije svega predsjednika kluba Ostoje Mijailovića. Tema svake njegove emisije već godinama je FK Crvena zvezda i njeno poslovanje, uloga države u finansiranju tog kluba i slične teme. Predmet njegove kritike je, kao što sam već na početku naveo, u određenom periodu bio i FK Partizan, a to je ponovo postao od sredine prošle godine. Do sredine 2020. godine samo jedna od po dvije najveće sekcije najvećih srpskih klubova je bila pošteđena bilo kakve glasne kritike i navoda u negativnom kontekstu - KK Crvena zvezda. Taj klub je godinama prolazio ispod radara Pantićevih analiza i komentara. Početkom ljeta prošle godine, na početku jako stidljivo i dosta blago, na red je došla i KK Crvena zvezda. Njegove kritičke opservacije ticale su se do početka ove godine prije svega uloge države i njenih organizacija pri budžetiranju poslovanja tog kluba. Kako se bližio kraj godine, ta kritika Zvezde je postajalo sve glasnije i agresivnije, ponekad bi predmet Pantićevih vatrenih komentara bio i njen čelnik Nebojša Čović, koji je inače godinama bio pošteđen bilo kakvih analiza i spominjan isključivo uz neutralnu konotaciju. Od emisije 08.01.2021. Pantić je odjednom otvorio novu temu u kontekstu ovog kluba: Proces UPPR-a, kojim je na ljeto 2011. godine dotadašnji KK Crvena zvezda zamrznut, da bi Čovićev KK FMP preuzeo ime i simbole C. zvezde, a njeni višemilionski dugovi bili svedeni na minimum, te taj klub najkasnije 2015., uz sve veće budžete, preuzeo primat u srpskoj i regionalnoj košarci. U međuvremenu je orginalni KK Crvena zvezda ponovo "odmrznuta", dok je krajnje nejasno šta se desilo sa originalnim KK FMP, šta sa Radničkim, a šta sa KK Ivo Lola Ribar. Riječ je dakle, bez bilo kakve navijačke zajedljivosti, o krajnje suspektnom i netransparentnom procesu. O kojem Željko Pantić godinama nije nikako pričao, da bi prije desetak dana upravo taj UPPR postao njegovih najglasnijih verbalnih ataka. No, da li Pantić zaista nikada do sada nije pričao o tom čuvenom UPPR-u? Iz snimka koji ovdje vidite jasno proizilazi da je ovaj novinar 28.02.2014. godine govorio sa neskrivenim divljenjem o sposobnostima Nebojše Čovića i rezultatima UPPR-a. Dok su 2017. Čović i njegov klub bili samo izgovor za loš rad u KK Partizan.

Video: instagram i youtube

I ovdje se radi o dijametralnom obrtu u stavu Željka Pantića u roku od nepunih sedam godina. Od neskrivenih pohvala, preko višegodišnjeg nespominjanja UPPR-a, do nedavnog, iznenadnog potenciranja kriminalnih radnji i finansijskih malverzacija u okviru tog procesa. Odjednom UPPR postade glavni uzrok posrtanja KK Partizan. Kako? Zašto?

Za razliku od gore opisanog slučaja sa grbom Partizana, ovdje postoji odgovor na ova pitanja. Naime, radi se o reakciji na intervjue bivšeg trenera KK Partizan, Duška Vujoševića, između ostalog i za naš magazin, u kojima se najtrofejniji trener u istoriji Partizana pohvalno izjasnio o radu aktuelnog predsjednika kluba, Ostoje Mijailovića, koji je već godinama i konstantno jedan od glavnih predmeta Pantićeve kritike u formi najoštrijih verbalnih napada. U jednom od tih intervjua Vujošević je, u političkom kontekstu, govorio afirmativno i o Draganu Đilasu, nekadašnjem gradonačelniku Beograda i trenutno jednom od opozicionih lidera u Srbiji, koji je u momentu sprovođenja gore opisanog UPPR-a bio i predsjednik Košarkaškog saveza Srbije. Već u emisiji 08.01.2021. Pantić je uputio salvu verbalnih tirada ka Vujoševiću zbog navedenih izjava, a jedna od centralnih tačaka njegovog krajnje agresivnog izlaganja je bio upravo UPPR: "Današnji klub Crvena zvezda ne bi danas uopšte postojao da u kabinetu Dragana Đilasa nisu smišljeni UPPR i varanje svih poverilaca kojima su se dugovale ogromne pare, na jedan potpuno legalan način, na koji je na kraju izvisila i država i izvisili svi." Iznenadno satanizovanje UPPR-a ovdje služi samo kao sredstvo za kritiku Duška Vujoševića, kojem Pantić zapravo najviše zamjera afirmativne izjave o Ostoji Mijailoviću. Ne radi se ovdje uopšte o korekciji stavova o UPPR-u, siguran sam da Pantić po tom pitanju isto misli kao i početkom 2014. Kakav drugi zaključak se može izvesti iz činjenice da čovjek, koji godinama jednom do dva puta sedmično najmanje trećinu svake svoje emisije posveti domaćoj košarci, nikada ne spomene taj UPPR u bilo kakvog negativnom kontekstu, a koji mu do 2017. nije predstavljao nikakav problem, dok mu se 2014. divio? Ako postoji neko drugačije objašnjenje, onda ga samo Željko Pantić može dati. Do tada sve ovo predstavlja samo još jedan primjer neprincipijelnosti, u kombinaciji sa znatnom dozom licemjerja.

Dobar, loš, Vučić?

Jedan od najeklatantnijih primjera sistemske nedosljednosti, licemjerja i dvostrukih aršina Željka Pantića su njegov odnos i stav(ovi) prema predsjedniku Srbije, Aleksandu Vučiću. Forme radi ću samo objasniti da se radi o deklarisanom navijaču Crvene zvezde, čiji odnos prema Partizanu se najviše i najbolje ogleda u rezultatskom i finansijskom krahu skoro svih sekcija JSD Partizan od njegovog dolaska na vlast, čiji kraj se i dalje ne nazire.

Pantić Vučića suštinski nije kritikovao u kontekstu sportkih klubova i odnosa države prema Partizanu sve do jeseni prošle godine. Bar ne kada je FK Partizan u pitanju. Ovako je on govorio prije samo tri godine:

Video: instagram i youtube

Te 2017. godine Pantić je čak otvoreno govorio o FK Partizan kao SNS klubu, naglašavajući da u tome nema ništa loše.

Video: instagram i youtube

Dakle, naprednjački FK Partizan njemu nije bio nikakav problem, dok je istovremeno naprednjački KK Partizan iskonsko zlo. Vučić iz perspektive FK Partizan je dugo bio benigna pojava, a njegovu ljudi u klubu bili nešto najbolje što Partizanu moglo desiti. Dok je istovremeno Vučićev čovjek u KK Partizan neko ko klubu ne može donijeti ništa dobro, jer radi za Vučića koji, jelte, ima samo za cilj da uništi Partizan. Da li to ljudi iz FK Partizan rade za nekog drugog Vučića, koji klubu želi samo najbolje? Apsurdno i šizofreno pitanje, naravno.

U međuvremenu se Pantić od dugogodišnjeg neizostavnog člana klupskog establišmenta preobrazio u najagresivnijeg kritičara uprave kluba, sa fokusom na upravo onog člana rukovodstva koji je najviše SNS. Ipak, i pored toga on svjesno izbjegava da koristi istu retoriku kao u slučaju KK Partizan. Tu je i dalje jasno da je Ostoja Mijailović Vučićeva marioneta koja ima samo jedan cilj i zadatak - da ugasi klub. Dok Miloša Vazuru, generalnog direktora FKP sedmicama blati na svaki mogući način, ne obazirući se na granice dobrog ukusa, ali taj narativ i dalje ne sadrži komponentu Vučić. Nema ni u ovom nikakvog smisla ni rezona, i u ovom slučaju vlada princip maksimalne neprincipijelnosti.

KK Partizan ili FK Partizan Basketball?

Gore opisana, dugogodišnja kritika uprave KK Partizan, koja je naravno u nekim segmentima opravdana i ispravna, ali koja je generalno davno napustila okvire konstruktivne analize i orijentacije na rješenje, i koja verbalno često probija i najniži rijaliti nivo, jedna je od konstanti u javnim nastupima Željka Pantića. No, i u tom okviru prepoznajemo mnoštvo nelogičnih, nesuvislih, naglih promjena stavova, nedosljednosti i zamjena teza.

Kao neko, ko i sam godinama ima jako kritičan odnos prema načinu rada uprave KK Partizan, uvijek se trudim da svaka moja kritika bude argumentovana i pravedna. Tako je recimo nepravedno dugovanja kluba od otprilike sedam miliona eura (zaključno sa 31.12.2019.) pripisivati aktuelnom rukovodstvu kluba, a znamo svi da je taj iznos još 2015. godine i da sadašnja uprava po tom osnovu nema nikakve odgovornosti. Ispravna je, s druge strane, konstatacija da ova uprava KK Partizan do kraja 2019. nije umanjila, ali nije ni uvećala iznos dugovanja. Ovakvu ili sličnu objektivnu analizu stanja od Željka Pantića nismo nikada čuli. Ko nije pratio prilike u i oko kluba u posljednjih šest-sedam godina, slušajući njegove istupe može samo da pomisli da je Ostoja Mijailović preuzeo finansijski zdrav klub, na pozitivnoj nuli, i za par godina stvorio milionska dugovanja. Pored sve opravdane kritike - ovo jednostavno nije tačno. Istovremeno je Pantić godinama relativizovao i na sve načine opravdavo konstantni rast dugovanja FK Partizan. No, od prije pola godine, otkako je preko noći postao opozicionar i u FK, naprasno je prestao da relativizuje i opravdava, nego glasno i oštro osuđuje rukovodstvo kluba za isti taj dug. Kao i obično, principijelno neprincipijelan.

Isti princip se vidi i u njegovom viđenju trajnog rješenja finansiranja KK Partizan. Pogledajte.

Video: instagram i youtube

Mislim da je svaki komentar suvišan. Sistematična nedosljednost.

Dule, Savo, Marko... from hero to zero and back

Poslovična nedosljednost krasi i Pantićev odnos sa mnogim ličnostima iz JSD Partizan. Duško Vujošević je godinama bio oslobođen bilo kakve kritike, dok su neki njegovi naizgled nejasni potezi, kao što je recimo bio odlazak na Konvenciju SNS, bivali racionalno i objektivno analizirani i vrednovani. U navedenom slučaju je Pantić više puta, u različitim periodima, taj pokušaj uspostavljanja dijaloga i komunikacije sa najmoćnijim čovjekom u državi, baš tako i okarakterisao - kao smislen i rezonski diplomatski korak. Međutim, Vujoševićevi sve učestaliji medijski nastupi, u kojima rad Ostoje Mijailovića ocjenjuje relativno pozitivno, u drugoj polovini prošle godine su izazvali sve češće kritike i promjenu stava Pantića prema bivšem treneru Partizana. Da bi sve kulminiralo tokom januara ove godina već pomenutim intervjuima: Odjednom je taj odlazak na Konvenciju SNS izdajnički čin, a ne diplomatija, odjednom UPPR više nije genijalnost Čovića, nego kriminal, odjednom Đilas postaje veći grobar Partizana od samog Vučića.

Savo Milošević je prešao obrnut put u Pantićevom sistemu simpatija. Od pijanca do predmeta obožavanja za samo par par godina.

Video: instagram i youtube

Savin eventualni angažman na klupi reprezentacije Srbije Pantić već unaprijed opravdava i ne vidi u tome ništa loše, dok istovremeno neke druge partizanovce koji su zaposleni u FSS naziva izdajnicima. Kako sad, selektor mlađih kategorija Kokezine selekcije je izdajnik, dok bi pozicija selektora A reprezentacije bila prihvatljiva? Mjerila Željka Pantića, minimalno dvostruka, nekada i trostruka.

Od 2017. godine i duple krune Partizana, Marko Nikolić je predmet obožavanje ne samo većine navijača, nego i Željka Pantića. No, ni on nije uvijek bio miljenik medijskog maga. Bitnije je bilo da se skine Nikolić, nego da se osvoji titula. Iz principa.

Video: instagram i youtube

TV Partizan: otmica ili predaja?

Jedna tema se prožima kroz sve i jednu emisiju Željka Pantića već punih godinu dana - njegov gubitak ingerencije nad IPTV platformom "TV Partizan", koja je od 17.01.2020. pod nadzorom i u vlasništvu KK Partizan. Već punih godinu dana Pantić lamentira nad zlehudom sudbinom "njegovog projekta", koji mu je "otet" od strane KK Partizana. Od tada neprestano traju i verbalni napadi na kolegu Vladana Tegeltiju, dugogodišnjeg pratioca KK Partizan koji od januara prošle godine uređuje TV Partizan. Ti napadi su već odavno prešli u istinski verbalni inferno, prepun uvreda na ličnom nivou.

O čemu se zapravo radi(lo)? TV Partizan je do 17.01.2020. bio u stopostotnom vlasništvu kompanije "Videonet", FK Partizan nikada nije imao vlasničkih udjela. To nam je odavno potvrdio i sam Željko Pantić:

Video: instagram i youtube

Šta se desilo u januaru prošle godine? Dokumentovane i provjerene informacije iz više izvora ukazuju na sljedeće: Nakon što je sporazum o saradnji koji je Videonet imao za produkciju TV programa sa FK Partizan istekao, ta kompanija je FK Partizan ponudila produžetak saradnje i upitala za pomoć u pronalaženju rješenja za finansiranje kablovske i IP televizije Partizan, kako bi ona mogla da neometano funkcioniše. Nakon što Videonet duži vremenski period nije dobio odgovor od FK Partizan na datu temu, kompanija se okrenula drugom rješenju i ponudila saradnju KK Partizan. Ponuda je prihvaćena i KK Partizan je postao vlasnik TV Partizan. Partizan je saopštio da će nastaviti tehničku saradnju sa Videonetom i naglasio da ne želi da TV Partizan bude isključivo kanal košarkaškog kluba. I KK Partizan i Videonet su navedeni proces potvrdili saopštenjima za javnost. FK Partizan sve ove navode nikada nije demantovao, niti se na bilo koji način očitovao po tom pitanju. Samo Željko Pantić uporno i konstantno tvrdi da je TV Partizan "otet". S obzirom na to da svi znamo da taj IPTV kanal nikada nije bio u vlasništvu FK Partizan, a to nam je i sam Pantić potvrdio, postavlja se jedno logično pitanje: Od koga je oteta TV Partizan? Videonet se sam pokrao, pa ukradeni plijen prodao KK Partizan? Ili je kanal otuđen od FK Partizan i Željka Pantića, koji nisu bili njegovi vlasnici? Mislim da nema potrebe da nastavim sa ovim apsurdnim i besmislenim pitanjima. Presudite sami, kako kažu komentatori sa TV Arena Sport. Sam Pantić je nekoliko dana nakon intervjua Duška Vujoševića za naš magazin, u kojem je i on potvrdio gore navedeni tok događaja, reagovao na svom Instagram kanalu i potvrdio da bi se kanal TV Partizan ugasio da KK Partizan nije uskočio.

Foto: instagram

Teatar apsurda

Ovo je bio samo jedan mali dio tema i aspekata koji jasno ukazuju na kojem principu se temelji medijska agenda Željka Pantića - na potpunoj neprincipijelnosti, prevrtljivosti, licemjernim i višestrukim aršinima, ekspresnim veleobrtima u stavovima. Nije ni najmanje problematično to što neko vremenom promijeni mišljenje, načela ili poglede na određene teme, preispituje i koriguje stavove. Problematično je kada uticajna medijska ličnost dijametralno i preko noći mijenja narativ i agendu, bez ijednog suvislog objašnjenja ili vidljivog razloga, a propagirajući svoju prevrtljivost i neprincipijelnost na najagresivniji način, pri čemu argumentacija pridobija oblike mantre. Čitav taj paket vrijeđa, siluje inteligenciju razumnih ljudi, a istovremeno je krajnje štetno po klub i njegove interese. Željko Pantić nanosi direktnu, enormnu štetu FK i KK Partizan. A, previše je uticajan da bi se na sve to ćutalo. Obaveza svakog iskrenog partizanovca je da konstantno, svako u okviru svojih mogućnosti, radi na raskrinkavanju ovog teatra apsurda.