Jasne slike Zvezdanovog oka

Kolumna

Iskrena i dirljiva empatija koju gospodin Terzić posjeduje za čedo u kom je započeo svoju menadžersku karijeru dolazi do izražaja baš minulih dana. Emotivni Zvezdan se prisjeća svojih početaka; prvih grešaka u koracima, otimačine u periodu ratnih godina, kameleonstva i preprodaje mladih nada srpskog fudbala. Naivni (a tek režimski) bi rekli da je sjećanje puka slučajnost, suza u oku Vučkovog menadžera, pa i jasna slika iskričave budućnosti, kako OFK-e tako i Zvezde.

Vjerujem da Terziću nije dugo trebalo da se prisjeti fudbalskih čari, strasti igre, novih-starih poznanstava, pa i pronevjera i sumnjivih transfera zbog kojih je nekolicinu godina proveo u bjekstvu. Od sredine devedestih, kada je vedrio i oblačio upravom OFK Beograd, pa sve do trenutne pozicije čelnika Crvene zvezde, teško da se može naći mrlja ovoj briljantnoj menadžerskoj karijeri.

Prijateljstvo sa Branom Mićunovićem, kako privatno tako i poslovno, optužnica za zloupotrebu službenog položaja, pa i pronevjera 1,1 miliona maraka od transfera Vanje Grubača u Hamburger, samo su neke od referenci koje krase Terzićev curriculum vitae. Strastveni borac za pravdu i prosperitet domaćih klubova oteo im je milione maraka u periodu 1998-2005, pa sam i sigurna da se klub i navijači tog doprinosa rado sjećaju.

Oni koji ne zaboravljaju lako, a nema ih baš mnogo, sjećaju se i njegovog osmomjesečnog pritvora nakon predaje srpskim nadležnim organima. Politički revanšizam je navodni razlog trogodišnjeg bjekstva, a milion eura kaucije zasigurno nisu platili transferi Branislava Ivanovića, Srđana Stanića ili gorepomenutog Vanje Grubača.

Koliko je Zvezdanu bilo lijepo u OFK-i, a tek koliko se istakao menadžerskim sposobnostima, pokazuje i poziv gospodara Vučića da se vrati svom poslu, koji će ovaj kao pravi vojnik bespogovorno prihvatiti. Ko to ne bi prihvatio evropsku Zvezdu, po milion za svaki osvojeni bod, kult kluba i navijača, sponzore i podršku AV-a?

I dok sa optuženičke klupe vodi Zvezdu u nove evropske pohode, a samim tim i nove prihode, dug je isti, a rezultati ekipe gase ili makar prolongiraju bilo kakav vid nezadovoljstva. Zahvaljujući sportskim bogovima i kvalitetnim trenerima, Zvezda igra Evropu iz godine u godinu, a Bari i ’91 je jedinstveno sjećanje koje nikako da izblijedi.

Emotivna zaslijepljenost karta je u rukavu Terzića; naravno ne njegova, već dostine navijača koji slavnu prošlost i prividno dobru sadašnjost nose kao generacijsko breme. Kome smeta Terzo mađija dok klub „pravi rezultate“?

U Zvezdanovom oku slike su jasne: OFK Beograd je bio i biće riznica domaćih perspektivnih igrača. Možda ovaj put ne može da im obeća reprezentaciju kao devdesetih, ali zasigurno može Crvenu zvezdu, pa makar sijedu na klupi ili tranzitivnu stanicu ka nekoj drugoj evropskoj ligi.

Rijetke su lisice i vukovi kakav je Zvezdan Terzić- kriminalac koji se ne da zaboravu vremena već iskusno pliva kroz vode, kako fudbalske tako i političke. Bezblamno će pojati o svojim najvećim ljubavima, a kao poslednji ekser u kovčegu biće priča da život je lep, priznaće to, da se tu rodio, tu i zavoleo…

1 razmišljanje na “Jasne slike Zvezdanovog oka

  1. Tekst je sjajan, nemam zamerke, samo bih dodao da je ovaj gospodin obavljao funkciju predsednika glavne fudbalske organizacije godinu i po dana. Sportski pozdrav, prijatelji!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.