Juriš u slavu, naši heroji!

Iz ličnog ugla

Utorak veče u mojoj Podgorici donio je konačno prvu kišu posle višemjesečne suše i ljetnjih visokih temperatura. Raspoloženje ovih dana slično vremenu – promjenjivo. Milion manjih briga se mota oko glave, presija oko ove napumpane epidemije, početak fakulteta, muče i neke gospođice, ali u glavi od nedelje veče jedna jedina stvar. Kako će Partizan izgledati u četvrtak protiv tih, kako bi ih nazvali srpski “mediji”, moćnih Belgijanaca? Hoće li to biti još jedna sušna igra i patnja za sve nas kao u zadnjih par mečeva ili ćemo kao vrijeme u Podgorici odjednom postati ploditelji unutrašnjeg dijela mreže te “čuvene” Šarlroe, tima koji nikad nije bio šampion Belgije?

Čak i ja, vječni optimista, ležim na kauču zabrinut i smoren kao riba na suvom i prisjećam se nekih nemilih scena poput Augzburga ,Tuna i nedavnog Alkmara i molim Boga da se nikad ne ponove. Kad odjednom iz cijele te “crne rupe” izvuče me majka glasnim uzvikom: “Luka, ajde trkni do tetke ponesi joj ovo sto sam spremila”. Ja naravno kao i svaki dobar sin poslušah bez pogovora, upalih auto i krenuh polako prema stanu svoje omiljene tetke (oni sto me ne znaju mislili bi da je stvarno posebna, a u stvari je jedina tetka).

Naravno kakva bi to vožnja po kiši bila bez muzike, ali ne bilo kakve muzike već upravo one koja mi je trebala, da mi ulije neki novi optimizam, da naložen do jaja u četvrtak gledam Partizan.

Kad se svetla ugase, kad se zidovi poruše
Kada strah ti hrabrost popije
Kad ulice su pretesne, kad su noći preduge
Kad te svi napuste

Tada postaćeš najjači, svoju pravdu ćes sprovesti
Svojom voljom najjače pobediti
Svoj revolt pokaži svima, tvoj bes caruje ovim gradom
Ovde nije poželjan svako…
….

SVAKO ZNA TVOJ LIK ,SVAKO ZNA DA TI SI POBEDNIK!

Do sledećeg teksta, vjerovatno nekog još jačeg loženja, želim nam mnogo golova u mreži protivnika i mnogo alkohola da se ti golovi proslave. Sve ostalo su besmislene želje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.