Ono što niste znali o Leu Messiju

Istorija

O njemu znate sve mogli pročitati sve, od početka famozne bajke kako ga je Barcelona dovela za onih 900 dolara koliko je koštala terapija za probleme sa hormonom rasta. Danas brojke govore da je 5 puta bio najbolji igrač svijeta i četverostruki osvajač Lige prvaka, te vjerojatno najbolji nogometaš svih vremena, makar je to zaista vrlo relativna kategorija, mogli biste unedogled raspravljati je li to on ili Maradona ili Pele…

“Bio je tako malen, mnogim vršnjacima do grudi. Imao je dugu kosu, ništa nije govorio, niti razumio katalonski. Mislio sam: ovaj jadni dečko je promašio i mjesto i vrijeme i zanat, nećemo ga dugo gledati među nama”,  ispričat će kasnije Cesc Fabregas svoje prve dojmove o danu kad se pojavio patuljasti dječak na treningu Blaugrane.

Kad je stigao u rujnu 2000. godine u Barcelonu, o njemu nisu znali skoro ništa, jedini „opipljivi“ materijal bila je VHS-snimka u kojoj žonglira kao foka, točno 118 puta sa narančom, 140 sa teniskom lopticom, te 29 sa ping-pong lopticom.

Bio je strahovito sramežljiv, preplašen i to nije bio dojam koji je ostavio u La Masiji, gnijezdu Barcine škole samo prvih dana, nego i kasnije, što je jasno pokazalo da je dečko naprosto po karakteru takav. Nije bila riječ samo o početnom oprezu u sudaru sa nekim novim svijetom, tisućama milja daleko od rodne Argentine. Međutim, već na prvom treningu  (nakon što se presvukao izvan svlačionice, da ga ne vide golog), posramio je sve vršnjake, doslovce sutra su ga prebacili među starije. Stigao je iz Rosarija, grada 300 kilometara od Buenos Airesa. U njegovom zavičaju su potekli Che Guevara, Kempes, Menotti, Mascherano, Lavezzi, Valdano, Batistuta, Di Maria. Drugi najmlađi u obitelji od petoro djece,  inače porijeklom zapravo – Talijan: pradjed mu je iz Recanatija, nedaleko od Ancone, zavičaja velikog pjesnika Giacoma Leopardija. Može se biti poeta i na zelenom terenu, pokazat će njegov zemljak, par stoljeća kasnije…

Otkad je, doslovce, stao na svoje noge, htio je samo – loptu, spavao je s njom i čuvao pod pokrivačem. Školu nikada nije volio, učiteljica iz osnovne je rekla da je bio jedva prosječan učenik, potpuno nezainteresiran za bilo koju vrstu gradiva. Selidba u Barcelonu je praktično označila da se posvećuje samo i jedino nogometu, rastao je, u doslovnom smislu ovako: 127 cm sa 10, 132 sa 11, 148 sa 12, da bi dosegao 169 cm. Ako vam se čini malo, to je ipak – 2 cm više od Maradone!

Počeci u Barceloni bili su mu silno traumatični, o čemu on to nikada neće govoriti, ali mu je užasno nedostajala majka, nije mogao ni znao skriti svoj introvertni karakter. Bio je iznimno osjetljiv i u fizičkom smislu, svašta je prošao: kao dijete ga je oborio bicikl, te mu slomio puls, potom mu je pukla tibija za vrijeme igre, onda je stradao i gležanj kad je kliznuo doma niz stepenice.

U Barceloni je volio jesti samo u argentinskim restoranima. Za pizzom je naprosto lud, plus još čokolada sa kikirikijem, Coca-cola. To su otprilike bili i ostali Messijev omiljeni „specijaliteti“. Pravu noćnu moru predstavljale su mu doze vitamina koje je morao piti, znao je i plakati zbog toga. A, kako će otkriti Victor Valdez, vratar Barce, jednom ga je vidio i kako jeca jer je – izgubio utakmicu, a ni gol nije postigao… Kažu da ga ta osobina i do danas nije napustila, „kad izgubimo, ni riječi ne kaže u svlačionici, ne bih volio biti u koži njegove supruge kad onako depresivan dođe doma“, kaže Pique.

Prva tetovaža bio je lik mame na leđima, uz natpis „Educados per ganar“ (Odgojen da bi pobijedio, u doslovnom prijevodu).

Već debi bio je sudbinska odrednica, ne samo jer je imao samo 16 godina i 145 dana, već zato jer je to uradio sa 14-icom na dresu, Cruyffovim brojem i to protiv Mourinhovog Porta u prijateljskoj utakmici. Prvo pravo društvo u Barceloni bili su mu zemljak Zabaleta i – Ronaldinho, koji mu je prvi otkrio čari noćnog života, za što je bio jednaki velemajstor kao i nogometaš.

No, za Messija je, zaista, nogomet bio i ostao – sve. U životu je čitao dvije knjige – Bibliju i biografiju Maradone, makar tvrde da ni kod njih nije došao do zadnjih stranica.  Ne zna ni danas baš niti jedan strani jezik, engleski vokabular mu je „Thanks, no“,  to su jedine riječi koje izgovara osim one mekane, melodične, argentinske varijante španjolskog. Ali, zato i danas, kao najveća nogometna zvijezda stoljeća, voli doma žonglirati sa kesicama čaja do 3 ujutro, a zna dočekati i zoru igrajući Play Station. Sam protiv svih.

Formu održava uz pomoć posebne dijete kod jednog talijanskog specijaliste iz mjestašca u Friuliju, nedaleko od Udina, teškoj provinciji. Možete i zamisliti kako je zgledalo kad se jednog dana pojavio na mjesnom trgu, taman je djeci iz lokalne škole završila nastava…

Otac je postao 2012. godine, supruga Antonella Roccuzzo, rođakinja njegovog prijatelja iz djetinjstva, rodila je Thiaga na 7. katu bolnice točno preko puta Camp Noua, dječak je odmah dobio člansku iskaznicu Barcelone, broj 2.288.152.

Između ostalog, Messi je postao i prava poslovna korporacija, nogomet mu je samo dio zarade, ostalo dođe od promocije turske zrakoplovne kompanije, satova, čipseva, osvježavajućih napitaka, sportske odjeće, čak i japanske kozmetičke kuće… Poslove vode tata i brat, on to niti kuži niti ga zanima, ali usput su se upetljali u neke nezgodne afere oko neplaćenog poreza, stvorili mu ni krivom ni dužnom velike probleme.

Rivalitet sa Ronaldom ostat će za sva vremena, mudro su rekli „tek kad njih dvojica prestanu igrati, shvatiti ćemo koliko su zapravo bili veliki“. Messi je vanzemaljac, a Cristiano najbolji igrač od „Zemljana“, kažu u Španjolskoj. Aureolu nogometnog sveca nema još u domovini i neće je ni imati dok ne uradi ono što su uradili Kempes i Maradona – donese svjetski naslov. Ipak, malo što ga može iznervirati i izbaciti iz takta kao primjedbe u stilu da je on previše Katalonac, a premalo Argentinac, pa je, kao, to pravi razlog što u nacionalnom dresu nije stigao do vrha. Bio je, istina, tako blizu u Brazilu, snove mu je srušio Gotze.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.